Ekipa “Slobodne Dalmacije” zatražila je intervju s ljekarom, ali je rekao da se on ne želi posebno isticati, no dozvolio je da prenesemo njegov status a da mu ne spominjemo ime.
Pa evo što kaže:
“Posljednjih dana me jako puno prijatelja zove i pita kako se osjećam i zašto radim s oboljelima od COVID 19 infekcije s obzirom da imam 63 godine, dakle nisam daleko od 65, što je granica za ugroženu osobu. Moj odgovor svim ljudima koji se brinu za moje zdravlje je sljedeći: Ja sam infektolog, cijeli život sam posvetio borbi protiv zaraznih bolesti. To je moj posao za koji sam se spremao, koji jako volim i sretan sam što mogu pomoći ljudima i izliječiti ih.
Kad sam imao sedam godina, obolio sam od teške upale bubrega i proveo sam u bolnici četiri i pol mjeseca. Liječila me čuvena splitska pedijatrica dr. Marija Bešker i zahvaljujući njoj tada sam donio odluku da ću biti doktor. Nikada nisam pomišljao da neću biti doktor.
Kad sam diplomirao 1980., bio sam izuzetno ponosan i sretan, a to sam vidio i kod svoje supruge i svojih roditelja. Specijalizacija iz infektologije mi nije bila na prvom mjestu nego na trećem, iza ginekologije i dječje kirurgije. Međutim, kad sam završio specijalizaciju, shvatio sam da je to pravi posao za mene. Sve ove godine trudio sam se da radim najbolje i najodgovornije što znam.
Nikad nisam bježao od problema i opasnosti koju nosi rad s infektivnim bolesnicima i materijalima. Kakav bih to ja danas bio čovjek i liječnik da ne sudjelujem u rješavanju ove pandemije i da skupa sa svojim kolegama ne dijelim njihovu sudbinu. Zdrav sam i nema nikakvog razloga da ne radim ovaj posao koji jako volim, bez obzira na rizik i opasnost kojem se u svom radu izlažem, kao što se danas izlažu svi infektolozi u Lijepoj našoj i diljem svijeta”, napisao je taj ljekar.
A mi, kao i drugi, možemo samo zaključiti da dok je ovakvih požrtvovanih ljekara za balkansko zdravstvo i dalje ima nade…
