Ona navodi da im je rekla da budu dobri i da slušaju stariju sestru Milicu (12) jer ona ide na posao. Međutim, dva sata kasnije pozvale su je komšije i rekle da joj šupa gori i da nigdje nema dvoje djece. Agonija i potraga za djecom je trajala do kasno uveče, kada su istražitelji potvrdili da dijelovi kostiju koji su pronađeni u šupi pripadaju njenoj djeci!
Slavica se sklonila kod komšinice sa najstarijom kćerkom Milicom (12), koja ne može da se oporavi od tuge, piše “Alo!“.
– Djeca su prije podne bila u školi i po dolasku sam im spremila ručak. Tada mi je Marko radostan rekao da je dobio peticu iz srpskog, a Dušica četvorku iz prirode. Pohvalila sam ih i u jednom trenutku me je sin pitao da li moće da ide na teren da se igra. Rekla sam mu da ostane i pomogne sestri oko matematike. Oni su pomagali i učili jedni od drugih – jedva čujno priča šokirana majka djece i dodaje:
– Marko i Dušica su bili nerazdvojni i nosili su istu garderobu, pa i obuću. Stalno su bili zajedno. Dušica je unaprijed kukala jer je Marko trebalo da pređe u drugu školu. Spremila sam se, sakrila upaljač i otišla na posao, a ubrzo je stigao poziv… Saznala sam da je Marko uzeo novine i da je njima počeo da se igra, dok mu je Milica to branila. Vjerovatno je nekako pronašao taj nesretni upaljač, pa je sa sestrom otišao do šupe. U toj šupi držali smo drva i kokoške, a pod je bio prekriven slamom – kroz suze priča Slavica kršeći ruke.
Slavica kaže da je jedino igralište za njenu djecu bila ta šupa.
– Ta šupa im je bila save. Često su se igrali tamo i bilo im je sklonište. Komšije su nakon izbijanja požara reagovale odmah, pa su čak uskočile u vatru i spasle psa. Kada sam došla zatekla sam uplakanu kćerku Milicu, policiju i vatrogasce. Milica je stalno ponavljala da je na trenutak zaspala i da sada ne zna gdje su joj bata i seka. Srce je htjelo da mi iskoči. Sa komšinicom sam ih svuda tražila sve do mraka, kada su mi saopštili najgore vijesti. Imala sam povjerenje u svoju djecu, jer su čuvala jedno drugo. Ostajali su često sami, ali ne znam da li je ovo sudbina ili nešto drugo– brišući suze priča Slavica.
Prema njenim riječima, sad joj ostaje da čeka da joj vrate posmrtne ostatke djece kako bi ih sahranila. Ona je navela da će njena kćerka Milica dobiti pomoć školskog psihologa kako bi prebrodila gubitak brata i sestre. Slavica je istakla da se više u tu kuću ne vraća i da će se ona i Milica već nekako snaći. Požar u kom je dvoje djece izgubilo život dogodio se u četvrtak oko 14:40 u mjestu Mala Moštanica kod Obrenovca. Komšije, koje su prve reagovale gasile su vatru i izvukle psa iz požara. Svi su bili šokirani kada su saznali da su se djeca igrala u šupi, koja je do temelja uništena.
Dan kasnije su se svi okupili oko zgarišta, a nedaleko je nađeno i tijelo psa. Komšije kažu da je spasen iz požara, ali da je uginuo od tuge za dječicom.
Komšija Marko Mitrović koji je uskočio u vatru i spasao psa, kaže da nije znao da su djeca u šupi.
– Spasio sam psa, ali ne i djecu. Nisam znao da su u šupi koja je gorjela. Vjerujte, da sam znao, uletio bih unutra. Pogtovo mi je bilo teško kada sam ujutru ugledao njihovog mrtvog psa. Ej, bre, uginuo je od tuge za tom djecom. Sinoć je bio dobro, nahranio sam ga, a ujutru ga zatekao nadomak zgarišta – rekao je Marko.
