Region

Komšije traže 700 radnika: Dnevnica do 35 eura, plaćeni hrana i smještaj

Crnogorska državna kompanija “13. jul – Plantaže“, koja je jedan od najvećih i najznačajnijih proizvođača grožđa i vina u jugoistočnoj Evropi, i ove godine, kao i prethodnih, susreće se sa problemom nedostatka radne snage.

Berba - Anadolija

Zahvaljujući mehanizovanom sistemu berbe, dobar dio posla obavi se mašinama, ali ipak za određene poslove, neophodno je angažovanje radnika. U susret berbi vinskog grožđa ova kompanija potražuje sezonske radnike iz cijele regije, nudeći im zaradu i do 35 eura na dan. Za poslove na plantažama u augustu ovoj kompaniji potrebno je 700 radnika, javlja “Anadoly Agenci”.

Na najvećem vinogradu u Evropi u jednom komadu, površine 2,3 hiljade hektara, trenutno je aktivna operacija berbe breskve. Angažovano je oko 40 radnika, ali pravi poslovi tek slijede. U narednim mjesecima, ova kompanija uposliće još oko 700 radnika, uglavnom iz zemalja regije. Radnici angažovani na berbi, zavisno od učinka mogu zaraditi i do 35 eura dnevno, uz osiguranu hranu i smještaj.

Radnici iz Srbije i BiH

Kao i prethodnih godina, na Ćemovskom polju u Podgorici, gdje se beru breskve, najbrojniji su radnici iz BiH i Srbije, a tek poneki je iz Crne Gore.

Dušan Kankaraš, direktor vinogradarsko – voćarske proizvodnje kompanije “13. jul-Plantaže”, ističe da je ova godina za voćarstvo izuzetno teška i komplikovana.

“Imali smo nedavno grad u zapadnom dijelu rijeke Cijevne koji je kompletan zasad breskve i nektarine dotakao, ali posljedice nisu bile velike. Mi smo uprkos tome i velikoj kiši tokom maja uspjeli da sačuvamo plodove. Berbu smo počeli 30.maja i do danas smo ubrali 220 tona breskve, a plan za ovu godinu je 600 tona i sada smo na trećini ostvarenog plana. Od 10. do 15.jula počinje berba stone sorte grožđa kardinal, po kome smo prepoznatljivi. Sredinom augusta počinje najvažniji posao u plantažama, to je berba vinskog grožđa, kada će nam trebati 700 radnika, tri kombajna i tada bi trebali da uberemo oko 18 miliona kilograma“, kaže Kankaraš.

Problemi sa radnom snagom, ne samo u ovoj kompaniji, već i na cijelom Balkanu, sve su izraženiji. Kankaraš podsjeća da je nekada bilo drugačije.

“Mi smo imali organizovane grupe radnika koji su dolazili. Tačno se znalo, kada je sadnja, tada dolaze Kruševljani, kada su zelene operacije, dolaze radnici iz Hercegovine, na berbi su radnici sa Kosova iz Makedonije. Sada više toga nema. Prava je rijetkost naći dobrog radnika. Dnevnice su znatno veće, ali uprkos tome, radnika nema. Mi smo sve nove zasade prilagodili mehanizovanim sistemima berbe, tako da kada je berba vinskog grožđa, 750 hektara se bere mehanizovano“, poručuje Kankaraš.

Obezbijeđeni hrana, smještaj i prevoz
Uprkos dosta dobrim uslovima, gdje radnici uz dnevnicu koja se kreće do 35 eura imaju obezbijeđen smještaj i hranu, sve je teže naći radnu snagu, bilo iz Crne Gore ili regiona.

“Svi imaju isti problem. Zvale su nas kolege iz BiH, Hrvatske, Srbije, veliki broj radnika je otišao u EU. Jedino rješenje je mehanizovati sve što se može mehanizovati i podići cijene radnicima. Na poslovima berbe stonog grožđa prosjek se kreće oko 20 eura, dobri radnici mogu da zarade i do 35 eura, imamo obezbijeđenu hranu i spavanje i plus im obezbijedimo prevoz. Te uslove da smo ponudili prije deset godina, imali bi dvije hiljade radnika, a sada ne možemo vrlo teško da obezbijedimo radnike“, kaže Kankaraš.

Profesor maternjeg jezika najbolji berač

Da se ipak mora raditi, potvrđuje Marinko Eraković iz Nikšića. Pošto nema posla u struci, Marinko se angažovao na berbi breskve i jedan je od najboljih radnika.

“Ovdje sam treću sezonu, inače po zanimanju sam profesor maternjeg jezika. Nema posla što se struke tiče, pa sam nešto došao da radim. Došao sam bio da berem breskvu prije dvije godine, zadovoljan sam bio sa zaradom, i ovo mi je već treća sezona. Nije mi teško po vrućini da radim, navikao sam, dolazim sa sela, uvijek je ljeti sijeno, kosidba“, ističe Eraković.

Njega poslovođe na plantažama predstavljaju kao jednog od najboljih berača, koji dosta dobro i zaradi.

“Što se zarade tiče, govorim u svoje ime, jer ne znam koliko drugi zarađuju, ali prošle i pretprošle godine je bilo bolje, bila je veća zarada, bilo je više breskve. Ove godine je na početku bilo odlično, zarađivao sam dnevno 25 do 30 eura skoro svaki dan. Sada smo prešli na drugu sortu koju je uništio grad i sada se zaradi 15 do 20 eura“, kaže Marinko.

On ističe da je problem nedostatka radnika taj što ljudi nemaju radne navike.

“Oni su naučili da rade sat, dva, pa odmor toliko. To je moje mišljenje“, kaže Eraković.

Ipak, svjestan je da sve veći broj ljudi sa Balkana odlazi sa boljim poslovima i perspektivom. Ni on ne krije želju da želi da napusti Crnu Goru.

“Ja volim da radim i da je taj rad plaćen. Ovdje nije toliko plaćen koliko bi trebalo. Moja želja je da odem negdje u EU ili Ameriku“, poručuje Eraković.


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh