Devedesetih godina, u švicarskom egzilu, bio je jedan od osnivača Osloboličake vojske Kosova (OVK), a kao borac nosio je nadimak “Zmija”.
Nakon rata, 1999. godine, sin jednog kosovskog seljaka brzo je napredovao i izrastao u važnu političku ličnost Kosova.
Kao premijer potpisao je 2008. godine dekleraciju o nezavisnost. Jedna kopija, u zlatnom ramu, visi iznad njegove glave u kancelariji.
Od 2016. godine predsjednik je Kosova.
Ovo je uvodnik u intervju s Hašimom Tačijem, koje je uradio novinar uglednih njemačkih novina “Suddeutsche Zeitung” Peter Munh (Munch).
U intervjuu Tači odgovara na pitanja povodom 20. godišnjice NATO-ove intervencije, odnosno bombardiranja Srbije, što je konačno dovelo do kraja rata.
– Bio sam u brdima, na granici Albanije i Kosova. Taj dan smo od NATO-a bili informirani da kreće akcija – odgovara Tači na pitanje može li se sjetiti gdje je bio u trenutku kada je krenulo bombardovanje.
A da li postoji na Kosovu još uvijek zahvalnost prema Zapadu zbog toga?
– Uvijek ćemo biti zahvalni. Bez vojne intervencije danas ne bi bilo Albanaca na Kosovu, bombardovanje je zaustavilo proces etničkog čišćenja.
Govoreći o trenutnom stanju, Tači kaže da nema alternative nego dogovoru sa Srbijom, te da je on moguć kao što je bio moguć između Njemačke i Francuske.
Novinar je predsjednika Kosova upitao i kakav je njegov odnos sa Aleksandrom Vučićem, s obzirom da su njih dvojica tokom rata bili na suprotnim stranama – Vučić je bio ministar informisanja Slobodana Miloševića, a Tači vođa OVK.
– To je težak odnos, ali kanal za komunikaciju mora uvijek biti otvoren. Jer upravo taj dijalog sprječava mnoge loše stvari, koje bi se mogle desiti. Ali, ne osjećam ništa fino tokom razgovara. Obojica znamo odakle dolazimo, ali to nije nikakva prepreka da radimo za mir.
Razgovarate li o tome šta je bilo prije 20 godina?
– On je izgubio, a ja sam pobijedio. Ali ne želim diskusiju opterećivati prošlošću – zaključio je Tači, prenose “Vijesti“.
