Region

Supruga Muamera Zukorlića otkriva kako je biti druga žena i šta bi uradila kada bi joj tražio dozvolu za novi brak

Suprug mi je bio najveća podrška kada sam osnovala svoju firmu i moram priznati da je u teškim trenucima, kada sam htjela da odustanem, imao više vjere u mene nego ja sama. Ako to smatrate dozvolom – da, dobila sam je sa prvom idejom koju sam mu izložila, kaže Elma Elfić Zukorlić

Muamer sa suprugom

Elma Elfić Zukorlić je druga supruga Muamera Zukorlića, muftije u Srbiji s kojim je u legitimnom braku dobila četvoro djece. Ekskluzivno za Bazar ova mlada i pronicljiva žena koja uspješno vodi prvi privatni vakuf univerzitet u Srbiji govorila je o emancipaciji, koju ne mogu da izbjegnu ni žene u islamu i pokušala je da razbije sve predrasude o životu pod hidžabom, piše “Depo“.

“Možda bi, prije nego što nešto označimo kao atipično i pogrešno, trebalo da se zapitamo da li ono što mi radimo, govorimo i isijavamo, nekome djeluje isto tako. Možda ne znamo da naši izbori nisu samo naši, već da nam svima neke vjere i nevjere spolja pomažu da ih pravimo. I konačno, možda bi trebalo da znamo da termin druga žena, nema samo jedno jedino značenje.

O svemu ovome razmišljala sam dok sam u modnom ateljeu glavne urednice Bazara čekala da upoznam Elmu, zakonitu drugu suprugu muftije Muamera Zukorlića koja je pristala da ekskluzivno govori za Bazar. Znajući da voli naš magazin i da je Suzana s njom dogovorila da ovo bude priča o pravima žena koja nemaju u svakoj vjeri identične manifestacije, znala sam da će ovaj intervju biti iskren i ekskluzivan.

U atelje je ušla prelijepa žena koja je pravo oličenje mističnih muslimanki, neuhvatljivog pogleda i prelijepog tena koji kao da nikad nije vidio sunce i vjetar. Nastupila je prijateljski i srdačno, a takav stav zadržala je i dok je smireno govorila o tome šta vam se vrzma po glavi kada znate da vaš suprug ima pravo da, i pored vas, zakonski zasnuje novu porodicu i kako je to kada, u 21. vijeku, ljepotu koju vam je priroda podarila pokrivate neprozirnom tkaninom kako biste osigurali da je baš niko ne vidi u punom sjaju.

Kao paun koji nikada pred drugim pticama ne može da raširi rep, prvo je poređenje koje mi pada na pamet. Elmi ovakve konstatacije samo izmame osmijeh i uliju inspiraciju da ponosno demonstrira sve ono zbog čega je to dobro i lijepo, a što svakako nije vidljivo na prvu loptu.

O svemu onome kako žena koja je muslimanka živi kada odluči da stavi hidžab, maramu kojom joj vjera nalaže da prekriva glavu, kakav tretman ima u braku i kako postulate vjere usklađuje sa glasom svog srca, za Bazar govori Elma Elfić Zukorlić, žena zbog koje je muftija iskoristio svoje legitimno pravo višeženstva koje mu, kao pripadniku muslimanske vjere, dozvoljava šerijatski zakon.

Imamo li u Srbiji pravilnu sliku žena u islamu?

Mislim da ni u Srbiji, pa ni u većem dijelu Evrope, ne postoji prava slika žene muslimanke, a posebno muslimanke sa hidžabom. Obično se muslimanke doživljavaju kao žene bez prava, sakrivene pod velom, bez slobode mišljenja, kretanja i govora, a suština je sasvim drugačija.

Bez obzira na činjenicu da muslimanke imaju sva elementarna ljudska prava, mora se priznati da se njihova percepcija slobode drastično razlikuje od onoga što pod tim podrazumijevaju hrišćanke. Šta je za vas sloboda?

Sloboda za mene podrazumijeva nesputanost duše i svijesti, mogućnost da život organizujete po vlastitom i vjerskom principu, ne osjećajući potrebu da se uklapate u nametnute društvene trendove da biste bili prihvaćeni. Sloboda koja podrazumijeva gubljenje identiteta nije sloboda, već novi oblik ropstva. Rekli ste da je percepcija slobode muslimanke i hrišćanke drugačija, a ja vam, kao neko ko je izučavao tri postojeće monoteističke religije, mogu reći da je razlika minimalna.

Liberalnost kojoj težimo, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, daje pravo svakom pojedincu na slobodne izbore kulturološko-ideoloških principa. Međutim, u praksi nije uvijek tako, pa hidžab muslimanke izaziva veliku pozornost. Prije nastanka civilizacije ljudi su bili nagi, a kako se njihova svijest razvijala i civilizacija napredovala, počeli su da se odijevaju i prekrivaju svoje tijelo. Danas, na vrhuncu civilizacije, svjedoci smo obrnutog procesa, nažalost.

Vi ste obrazovana žena – završili ste Fakultet za trgovinu i bankarstvo i master i doktorske studije iz oblasti ekonomskih nauka. Već nekoliko godina uspješno vodite prvi vakuf univerzitet u Srbiji na kojem i predajete. Zašto su mediji od svega pomenutog kao važnu odrednicu uz vaše ime izvukli naziv menadžerka sa hidžabom?

To i jeste odrednica koja me čini drugačijom od ostalih menadžera i to mi uopšte ne smeta. Iskreno, ponosim se takvim naslovima i drago mi je što su mediji istakli baš tu moju odliku, jer je prvi put pružena prilika muslimanki sa hidžabom da se predstavi široj javnosti Srbije, čime se ruši mit i prevazilaze predrasude o ženi muslimanki.

Da li ste tražili dozvolu od svog muža, muftije Muamera Zukorlića, da radite van kuće?

Suprug mi je bio najveća podrška kada sam osnovala svoju firmu i moram priznati da je u teškim trenucima, kada sam htjela da odustanem, imao više
vjere u mene nego ja sama. Ako to smatrate dozvolom – da, dobila sam je sa prvom idejom koju sam mu izložila.

U vrijeme kada je sklopljen, vaš brak sa muftijom veoma je intrigirao javnost. Nije se mnogo promijenilo ni danas kada ste poslije 14 godina dobili četvoro djece. Šta je u vašem braku tako atraktivno?

Naš brak je zasnovan na vjersko-šerijatskim principima i kao takav privlačio je veliku pažnju. Danas, kao roditelji četvoro djece, vodimo sasvim normalan porodični život, posvećeni djeci i poslovima kojima se bavimo. Djeca nam daju posebnu dinamiku i pružaju veliku radost. Posebno osvježenje nam je najmlađi sin. U tom smislu, atrakcija su samo ljubav i poštovanje koje smo uspjeli da njegujemo i održavamo istim intenzitetom punih četrnaest godina.

Ako bi suprug od vas zatražio dozvolu da se oženi treći put, šta biste mu rekli?

Rekla bih mu da prati svoje srce. Srcu se ne može narediti. Ljubav postoji ili je nema. U tome se i ogleda sloboda o kojoj smo pričali na početku. Šta bi u tom trenutku bilo u mom srcu, zaista ne bih mogla ni teorijski da razmotrim. A iza tog eha stajao bi i moj odgovor.

Ono što je malo poznato jeste to da muškarac u islamu koji poželi da ostavi svoju ženu, mora da se postara da njoj u materijalnom smislu ništa ne fali. Iz toga da se zaključiti da u segmentu braka islamski zakoni zapravo mnogo više obavezuju muža?

U šerijatu višeženstvo nije obaveza, već pravo koje se može, ali i ne mora iskoristiti. Da biste se odlučili na taj korak i da bi vam on bio dozvoljen, morate da imate istančan osjećaj za pravdu. Ako ga nemate, šerijatska preporuka je da to ne činite. To znači da, ako niste u stanju da opskrbite obje porodice podjednako i da budete pravedni, nemate pravo na takav brak. Mnogi ne znaju da je muslimanka veoma zaštićena u braku. Na primjer, imetak koji ona naslijedi i koji stekne radeći, isključivo je njen i nije dužna da ga troši na porodicu, dok je suprug dužan, bez obzira na to da li žena ima svoja primanja ili ne, da opskrbi sve njene potrebe, kao i potrebe djece. Tu privilegiju nemaju savremene žene koje nisu muslimanke. Žena u islamu je još prije četrnaest vijekova dobila pravo na obrazovanje, nasljedstvo, imetak i razvod, dok su se žene u Evropi za to izborile tek krajem 19. i početkom 20. vijeka.

Još jedan kuriozitet islama jeste činjenica da se udata muslimanka ne rukuje sa drugim muškarcima. Kako muškarci u Srbiji reaguju na čin vašeg povlačenja ruke pri upoznavanju?

Po zapadnocivilizacijskom bontonu žena bira kada i kome će pružiti ruku, što nije sporno. Ali, sporno je kada muslimanka u praksi to zaista ne učini, iako je s velikim poštovanjem stavi na srce i napravi blagi naklon, što je, po mom mišljenju, odraz većeg poštovanja sagovornika od uobičajenog pružanja ruke koje, inače, prati simbolika sklopljenog poslovnog dogovora. S obzirom na to da sam dio poslovnog svijeta već petnaest godina, taj kuriozitet u poslovnoj komunikaciji na početku je izazivao zbunjenost, a ponekad i neprijatnost. Međutim, ja se trudim da nekoj osobi najavim da se žena sa hidžabom ne rukuje. Danas gotovo svi znaju da se ja ne rukujem i to veoma poštuju, a odraz tog poštovanja jeste i to što moji sagovornici takođe stave ruku na srce pri pozdravu.

Sa koliko godina ste prvi put stavili hidžab?

Ja sam hidžab stavila u 25. godini i on je došao kao kruna mog duhovnog stanja i spoznaje Boga, i to je bila isključivo moja odluka. U islamu žene su dužne da stave hidžab čim biološki postanu punoljetne, što je individualno kod svake djevojke. U islamu nema nametanja, tako da je nošenje hidžaba, posebno u neislamskim zemljama, lična odluka svake muslimanke. Nošenje hidžaba je vjerski propis, a da li će ga neko poštovati ili ne, zavisi od stepena njegovog vjerovanja i nije u direktnoj korelaciji sa institucijom braka.

Koliko jedna žena pod hidžabom može da prati modu? Volite li vi da se lijepo oblačite, imate li omiljenog dizajnera?

Da, muslimanka može da prati modu sve dok ona ne urušava osnovne šerijatske principe odijevanja, a to je da odjeća nije prozirna i tijesna. Ja volim modu, ali je ne pratim slijepo. Izgradila sam svoj stil i trendove pratim isključivo u onoj mjeri u kojoj smatram da meni to pristaje. Chanel i Dior imaju linije koje jako volim, tim prije što odlikuju ukus moje majke, tako da sam uz ove brendove rasla i imam neke njihove komade. Ali veoma cijenim i domaće dizajnere i često kupujem njihove modele. Među njima su Verica Rakočević, Suzana Perić, Igor Todorović i Sedžda Zukorlić.

Kada se prošle godine manekenka Halima Aden pojavila na naslovnici magazina Vogue sa hidžabom, mnogi su to smatrali presedanom u modnoj istoriji. Sada Bazar vas stavlja na naslovnu stranu, što se prvi put dešava na našim prostorima. Šta mislite, kako će ljudi u Srbiji reagovati na ženu sa hidžabom na naslovnoj strani?

Mislim da će ova naslovnica Bazara izazvati pozitivan šok i ne sumnjam da će privući pažnju kakvu je, u svjetskim razmerama, izazvao magazin Vogue.
Posebno zato što nosi duboku poruku da su žene muslimanke sastavni dio progresivnog društva.

Važite za primjer žene koja i pod hidžabom očarava svojom ljepotom. Kako se njegujete?

Hvala. Od majke sam naslijedila dobru genetiku, ali i navike njegovanja kože. Uvijek je imala dobre kreme, dnevne i noćne, i nikada nije otišla na spavanje dok nije svoju kožu nahranila dobrom kremom. Tako i ja radim. Ma koliko obaveza imala, pred spavanje imam određen ritual njege.

Među ženama nemuslimanske vjere, postoji mit nekog nedokučivog rituala njege zahvaljujući kojem, navodno, sve muslimanke imaju blistavu kožu…

Tačno je da muslimanke imaju divan ten, jer njihova koža nije izložena suncu i vjetru koji je isušuju pa samim tim koža zadržava vlažnost i jedrinu. Dodatni faktor koji utiče na njenu blistavost jeste abdest, odnosno vjersko pranje, koji se u našoj vjeri uzima pet puta dnevno.

Cijeli intervju možete pročitati u štampanom izdanju Bazara.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh