Region

Ko i zašto proizvodi strah od migranata u Evropi i na Balkanu?

UN procjenjuje da u svijetu postoji oko 258 miliona međunarodnih migranata – to je 3,4 odsto svjetske populacije, od toga je 14 odsto djece. Po posljednjim podacima u svijetu ima oko 25,4 miliona izbjeglica, (najviše iz Sirije 6,3 miliona, iz Afganistana 2,6 miliona i iz Sudana 2,4 miliona). Većina izbjeglica i migranata koji su 2015. godine ušli u EU stigli su iz Sirije i Iraka, a, zanimljivo, odmah iza njih su evropske države koje nisu članice EU – Kosovo i Albanija. Migracije su postale fenomen 21. vijeka, te izazivaju strahove u zemljama tranzita i prijema, kao i predrasude i različite reakcije. Strahovima i predrasudama je lako manipulisati, a to ekstremni desničari danas koriste kako bi ostvarili značajan prodor u političkom sistemu. Različiti mediji igraju veoma važnu ulogu u tome, kroz pojavu i objavljivanje lažnih vijesti o migrantima.

migrantska-kriza-avangarda

Advertisements

Piše: Safet Mušić

Nakon što su se temperature na području Unsko-sanskog kantona počele spuštati ispod nule, 20. novembra 2018. godine Crveni križ Općine Ključ objavio je potresne fotografije uslova u kojima su 64 migranta bila prisiljena da prenoće, jer im nije bio dopušten ulaz u ovaj kanton. Iako su ove aktivnosti vlasti USK-a protivne zakonima Bosne i Hercegovine, kao i međunarodnim konvencijama koje se tiču zaštite ljudskih prava osoba koje imaju namjeru ili su izrazile želju da traže azil. Nakon ovoga uslijedili su apeli nevladinih organizacija i aktivista, upućeni odgovornim međunarodnim i domaćim institucije da prepoznaju ozbiljnost situacije, te da konačno krenu u sistematsko rješavanje migrantske situacije u Bosni i Hercegovini.

Kako je sve počelo?

Fenomen migracije može se posmatrati kao stalan proces kretanja ljudi, koji utječe na gotovo sve zemlje svijeta, bilo da se radi o zemljama porijekla, tranzita ili odredištima migranata. Migracija ljudi je pojava stara koliko i ljudska historija. Ta pojava je bila stalno prisutna u toku razvoja civilizacije, a posebno u periodima velikih društvenih kriza i potresa – svjetskih i regionalnih ratova, prirodnih katastrofa, ili jednostavno, iz potrebe za boljim životom.

Problem najnovije migrantske krize počinje na ishodištima sukoba u konfliktnim i ratnim područjima u Siriji, Libiji, Iraku, Afganistanu, Južnom Sudanu, i drugim državama, uglavnom, Afrike i Azije. Migrantske aktivnosti počele su 2011. godine, a eskalirale su od 2012. godine, nakon intenziviranja sukoba u Siriji. Novi talas migracija u 2015. godini je ujedno i najveća migrantska/izbjeglička kriza nakon 2. svjetskog rata.

Migranti i izbjeglice često putuju na isti način, ali migranti napuštaju zemlju (i) iz razloga koji nisu povezani s progonom. Čak i kada se radi o isključivo humanitarnim i ljudskim aspektima pomoći migrantima, postoje razlike u shvatanju o tome da li im treba pomoći, i ako treba kako.

Posljednja migrantska kriza je, nažalost, pokazala da i države koje su u ne tako davnoj prošlosti doživjele velike migrantske krize, sada ne žele pomoći ni u najmanjoj mjeri neke, po njima, “drugačije” migrante. Posebno je iznenađujući odnos država iz bivšeg Varšavskog pakta koje su sada članice EU. Vlasti u tim državama su otvoreno protiv prihvata migranata, čak podižu zidove i ograde na granicama sa sličnom funkcijom koju je imao Berlinski zid.

Migrantska agencija UN-a definiše migranta kao “svaku osobu koja se kreće ili se preselila preko međunarodne granice ili unutar države izvan svog stalnog mjesta stanovanja, bez obzira na pravni status, razlog/uzrok pokreta, ili dužinu boravka u određenoj zemlji”. UN preporučuje da se bilo ko, ko boravi u drugoj zemlji duže od tri mjeseca može smatrati međunarodnim migrantom. UN procjenjuje da u svijetu postoji oko 258 miliona međunarodnih migranata – to je 3,4 odsto svjetske populacije, od toga je 14 odsto djece. Po posljednjim podacima u svijetu ima oko 25,4 miliona izbjeglica, (najviše iz Sirije 6,3 miliona, iz Afganistana 2,6 miliona i iz Sudana 2,4 miliona).

Stanje u regionu

Migrantska kriza u Evropi je imala vrhunac 2015. godine, kada je prema podacima Frontexa, agencije Evropske unije koja se brine o osiguranju njenih vanjskih granica, u Evropu stiglo preko 1.800.000 izbjeglica i migranata. Naredne, 2016. godine, došlo je do smanjenja broja ulazaka migranata jer su pooštreni kriteriji prihvata migranata, te djelomično zbog zatvaranja pojedinih migrantskih ruta.

Većina izbjeglica i migranata koji su 2015. godine ušli u EU stigli su iz Sirije i Iraka, a, zanimljivo, odmah iza njih su evropske države koje nisu članice EU – Kosovo i Albanija, iz kojih je oko 130.000 ljudi (2015.) zatražilo azil u nekoj od država Unije. Preko milion tražitelja azila na evropski kontinent je stiglo iz Turske, prelaskom preko mora u Grčku.

Jasno je da su odredišta za veliku većinu izbjeglica i migranata najrazvijenije države EU, a posebno je za migrante primamljiva kao krajnja destinacija Njemačka, koja je do 2016. godine primila preko milion izbjeglica/migranata. Poslije zatvaranja nekih od migrantskih ruta, tokom ove godine, aktivna je postala Zapadnobalkanska migrantska ruta, koja ide iz pravca Turske, preko Grčke, Bugarske, Srbije, Albanije, Crne Gore, dalje preko BiH prema EU, tako da ovaj put migrantski val nije zaobišao BiH.

Evropska komisija je krajem novembra dodijelila, dodatnih, 37,5 miliona eura hitne pomoći u okviru Fonda za azil, migracije i integracije (AMIF) radi poboljšanja uslova prijema migranata u Grčkoj. Grčke vlasti će dobiti 31,1 milion eura za podršku privremenim službama koje se nude migrantima, uključujući; zdravstvenu zaštitu, tumačenje i hranu, kao i poboljšanje infrastrukture Centra za prijem i identifikaciju Fylakia u regiji Evros u sjevernoj Grčkoj.

Dodatno finansiranje će, takođe, doprinijeti stvaranju dodatnih smještajnih prostora unutar postojećih i novih lokacija u kopnenoj Grčkoj. Još 6,4 miliona eura je dodijeljeno Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) radi poboljšanja uslova prijema i pružanja podrške za upravljanje mjestima na odabranim lokacijama na kopnu.

Tokom druge polovine 2018. godine identificirano je oko 3.000 novih dolazaka migranata u Srbiju. U istom razdoblju zabilježeno je oko 1.000 novih izbjeglica i migranata u tranzitu kroz Makedoniju, a u Bugarsku i Rumuniju je zabilježen dolazak oko 500 novih migranata. Osim toga, u Albaniji je identificirano oko 1.200 novih migranata. Demografski podaci o izbjeglicama i migrantima u Bugarskoj, Srbiji, Rumuniji, Makedoniji, Albaniji i Bosni i Hercegovini pokazuju da je na Zapadnobalkanskoj ruti dominantno putovanje izbjeglica i migranata iz Sirije, Iraka, Irana, Afganistana i Pakistana. Trenutno se procjenjuje da 3.900.000 migranata boravi na teritoriji Turske, a većina njih želi se domoći EU. Pravci njihovog eventualnog kretanja su ka Evropskoj uniji i ne isključuje se mogućnost da jedna od ruta ide i preko teritorije BiH.

Lažne vijesti o migrantima

Migracije su postale fenomen 21. vijeka, te izazivaju strahove u zemljama tranzita i prijema, kao i predrasude i različite reakcije. Strahovima i predrasudama je lako manipulisati, a to ekstremni desničari danas koriste kako bi ostvarili značajan prodor u političkom sistemu. Različiti mediji igraju veoma važnu ulogu u tome, kroz pojavu i objavljivanje lažnih vijesti o migrantima.

Cilj desnih političkih opcija, a može se reći i medija preko kojih se objavljuju lažne vijesti, je radikalizacija domaćeg stanovništva, što onda dovodi do ugrožavanja vladavine prava, urušavanje sudstva, medija, pa čak i stvaranje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, prenosi Avangarda.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh