Došli su i podršku dali obučeni u ratne uniforme, sa kokardama na glavi, naoružani zastavama manjeg BiH entiteta i zastavama Srbije!? Došli su svi oni koji se zgražaju na riječ NATO, da podrže onoga koji je potpisao dokument koji predstavlja mali korak približavanja naše zemlje upravo u, pogodićete, NATO. I gle apsurda. Pet hiljada ljudi došlo je podržati NATO put BiH.
Apsurd je veći jer je Dodik oko sebe okupio ratne veterane, koji kako to i priliči njima, spominju kako su krvlju platili nastanak Republike Srpske, entiteta koji je nastao etničkim čišćenjem, ubijanjem, silovanjem, protjerivanjem i na koncu svega – genocidom, piše “Hayat“.
Potvrdio je to Haški sud. Istina je jedna – a ona je izrečena upravu u tom Haagu.
Na drugoj strani opozicija nije imala para da obezbjedi autobuse njihovih pristalica da ih u većem broju i stanu u odbranu mladom Stanivukoviću nakon šamaranja od strane ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača. Tek oko dvije hiljade građana, među kojima su i slučajni prolaznici, zadesilo se na ovom skupu. „Lopovi“, „Izdaja“ – parole su koje su se čule na ovom skupu. Mladi i poletni, opčinjeni krvavom i fašističkom historijom „srpskih junaka“, Draško Stanivuković, Jelena Trivić i Nebojša Vukanović, su poput pokreta otpora iz Ratova Zvijezda okupljali pobunjenike protiv zloglasnog imperija na čelu sa Milorad Dodikom.
Nije opozicija imala ni približno zastava Republike Srpske i Srbije kao vlast, jer realno, ne raspolažu entitetskom kasom. A ima li bi ih mnogo više da raspolažu.
-Nećemo našu djecu slati da brani interese Kosova – jedna je od rečenica upućena s bine opozicije. U prijevodu – nećemo u NATO.
Nisu htjeli ni protekle četiri godine kada su u vijeću ministara sjedili ministri poput Mirka Šarovića, Dragana Mektića i Igora Crnatka.Po čemu je onda opozicija u RS-u drugačija od vlasti, osim što je više ostrašćena i sklonija incidentima kao što ih Stanivuković konstantno čini na sjednicama Narodne Skupštine? Postavlja se pitanje dana kada će Draško u stilu Ivana Pernara biti izbačen sa sjednice Skupštine, jer ono što radi prevazilazi čak i Pernarovu drskost.
I za kraj.
Šta su nakon mitinga i kontramitinga dobili vlast a šta opozicija? Apsolutno ništa. Šta je dobio entitet? Manje para u kasi. Šta su dobili građani? Panem et circenses – hljeba i igara, povod za razgovor uz kaficu ko je veći Srbin – Draško ili Milorad.
Ako se gleda posjeta i manipulacija upravo tim građanima, onda je nedvojbeno Dodik dobio meč. I to nokautom.
