Politika

Legalno i legitimno – Budući hrvatski član Predsjedništva biće sa liste građana "Sejdić – Finci"

Neslavna briselska epizoda je sramno okončana, “rastezanje mrtve mačke”, kako reče Gradimir Gojer, u BiH definitivno se nastavlja i izmiče kontroli.

No image - Haber.ba


Dervo Sejdić i Jakob Finci (Foto: Arhiva)

Niko ne može dokučiti razmjere samoubilačkog razvratništva domaćeg političkog šarlatanstva i poigravanja sa sudbinom ove zemlje i njenih naroda. Evropski moćnici sada vijećaju o finansijskim i drugim udarcima po najosjetljivijim porama u neposlušnoj državici, zakovanoj u anahronim ideologijama i politikama, taocem kriminogenih i politički retardiranih vođa.

Sada nam predstoje maltretiranja sa njihove strane, posipanje pepelom i gadljiva optuživanja po izlizanoj matrici protjerivanja “vraga” u tuđem dvorištu. U tom neredu i paničnoj potrazi za čarobnom formulom za rješavanje slučaja “Sejdić i Finci”, malo ko se zapitao zbog čega je jedna sudska presuda, pa makar to bila i iz Strasbourga, toliko uzdrmala političku pozornicu i BiH i postala kamen smutnje i višegodišnji nerješiv problem za političke nomenklature u BiH. Tim prije što se većina uglednih pravnika davno složila kako je “Sejdić i Finci” zapravo trebalo biti rutinsko usklađivanje našega nedorečenog Ustava sa evropskim konvencijama o ljudskim pravima.

Inženjering

Da apsurd bude veći, diskriminisanje predstavnika tzv. ostalih razaralo je ljudske i demokratske slobode u ovoj zemlji pune dvije decenije i niko se zbog toga nije niti počešao. Možda bi slučaj “Sejdić i Finci” bio još na “kiseljenju” po raznoraznim ladicama da evropska vlastela nije pritiskala naše domaće vladare da usvoje ustavne odredbe po kojima bi se predstavnici manjina mogli kandidovati i biti izabrani na odgovorne državne dužnosti. S tim usklađivanjem Ustava s europskim konvencijama nekako se vremenski poklopio famozni izborni inženjering, za neke i prevara, oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Lider multinacionalnoga SDP-a Zlatko Lagumdžija je u dva navrata nasrnuo na tu poziciju i uz pomoć SDA u Predsjedništvo BiH progurao Hrvata Željka Komšića. Koliko god je to razbjesnilo “ekskluzivne” zaštitnike hrvatskih nacionalnih interesa u dva HDZ-a, jer su navikli da je za njih rezervirano hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH , toliko je gnjeva i sam Komšić isprovocirao upornim i besmislenim odbijanjem da se prilagodi ustavnim odredbama i javno prizna da je prioritetno hrvatski član Predsjedništva BiH pa tek onda sve ostalo. Da je Željko Komšić ostavio na vratima svoje kancelarije ono “hrvatski” i da je Zlatko Lagumdžija bio vjerodostojan svojem multinacionalnom konceptu, pa bar jednom i u RS isturio kandidata srpske nacionalnosti za državno Predsjedništvo, možda bi slučaj “Sejdić i Finci” bio davno arhiviran. Takvu nedosljednost i poigravanje sa “duhom Daytona” hrvatske političke stranke su iskoristile da, uz nesebičnu pomoć Milorada Dodika, paralelno nametnu problem jednog konstitutivnoga naroda, koga je isforsirao uglavnom Lagumdžija, sa diskriminacijom predstavnika manjina. A to je onda inercijom zahtijevalo malo dublje zadiranje u Ustav, nažalost samo za područje FBiH.

Demagogija

Majorizacija je počela sijati strah među najmalobrojnijim narodom i zapravo su bošnjačke političke elite upale u jamu koju su za drugoga kopale. Iz nje mogu izaći samo ustavnim ustupcima i kompromisima za što očigledno nemaju snage niti volje, pa i po cijenu da ugroze evropski put BiH. Priča o nekakvom zloćudnom trećem entitetu preko posebnog izbornog područja je jeftina demagogija. Ovdje se radi o grčevitoj i pomahnitaloj borbi za očuvanje dominacije i privilegija u FBiH pa možda i o perfidnom razvlačenju slučaja “Sejdić i Finci” dok se ne objave rezultati popisa sa vidnom računicom da bi Hrvata možda moglo biti ispod 7-8 posto. A to su onda neki drugi fakti.

Šta je još u cijelom tom natezanju i dodatno apsurdno, “stožernici” se tako dramatično bore za ustavnu garanciju da će Hrvati sebi birati predstavnike u vlasti pa i člana Predsjedništva, a onda se s neobjašnjivom lakoćom odreknu prefiksa “hrvatski”, poput Željka Komšića koga su godinama upravo zbog toga najviše pljuvali i vrijeđali. Većina predstavnika hrvatskih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini uvjerava nas da su Hrvati u vlastitoj kući, isključivo u Federaciji, ugroženi i da su posebno ugroženi vitalni nacionalni interesi, kao sada na ovom popisu, a sve to da bi oni po osnovu naših glasova i dalje mogli ostati na vlasti. Govore nam o konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH, dok su svojevremeno, zajedno sa srpskim predstavnicima, glasali protiv nje. Ne smeta im što na području Republike Srpske cijelu deceniju nisu imali hrvatskih političkih stranaka i što im u tome nacionalnom entitetu srpski političari biraju predstavnika Hrvata, i to na isti način kao što su to u dva navrata drsko i mučki uradili Bošnjaci u Federaciji BiH. A tako će i ostati i dalje pa čak i nakon usvajanja odluke “Sejdić – Finci”. Samo će sada neki budući predstavnik bh. Hrvata u Predsjedništvu BiH (koji će – kako sada stvari stoje – zasigurno biti izabran sa liste građana “Sejdić – Finci”), biti ne samo legalan nego i legitiman, jer svoj glas za takvo rješenje dat će ovih dana vrli hrvatski političko-stranački predstavnici u BiH. Ma kad god se to dogodilo.

(dneni list)


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh