Kultura

Edin Begović: Jedan od mojih radova krasi kuću Džekinih roditelja

Vjerovatno su mnogi čuli za umjetnost pisanja vatrom, ali je mali broj onih koji se ovim bave u našoj zemlji.

Edin Begović - Avaz.ba

Advertisements

Vjerovatno su mnogi čuli za umjetnost pisanja vatrom, ali je mali broj onih koji se ovim bave u našoj zemlji. Edin Begović (28) iz Gornjeg Vakufa nesumnjivo je jedan od rijetkih umjetnika pirografije pa ga prijatelji zbog ovog zanimanja često zovu crtačem vatrom.

Pirografija je jedinstven način ukrašavanja drveta ili kože sagorijevanjem podloge kontroliranom primjenom zagrijanih predmeta kao što su lemilica, termokauter ili posebno konstruirani uređaj koji se zove pirograf.

Komadić drveta

U razgovoru za “Avaz” Edin je otkrio na koji se način počeo baviti pirografijom te koliko mu je vremena potrebno da završi jedan rad. Pirografija je njegov hobi, jer kako kaže, od radova koje crta, ne bi mogao živjeti.

“Još kao dječak pokazivao sam interes za umjetnost i često sam crtao na papiru. Prije šest godina, od mame sam dobio na poklon drveni privjesak i dok sam ga držao u ruci u glavi mi se motala misao kako izgravirati ime na komadiću drveta. Od tog dana sve je počelo, polako se otkrivao moj talent za pirografiju, a prve radove vježbao sam na drvetu uz pomoć stare lemilice koju smo imali u ostavi”, govori Begović.

Nakon što je uspješno ugravirao ime u drvo, sljedeći rad bio je još bolji. Džamiju koju je nacrtao, poklonio je komšinici za rođendan.

“Ljudi su potom dolazili na vrata i tražili da im napravim nešto slično. Stvaranje oblika, šara, crteža na komadima drveta činilo mi je zadovoljstvo. U početku čak nisam znao da se ova umjetnost zove pirografija, tek kada su radovi dospjeli u javnost, kontaktirali su me sa svih strana”, pojašnjava Begović.

Navodi da je sve što zna o pirografiji, naučio putem interneta. Iako nije bio upućen u tajne crtanja vatrom, brzo se usavršio.

“Prvo se pristupa pripremi drvene podloge po kojoj se crta. Drvo mora da bude čisto i lijepo ošmirglano da bi se dobila glatka površina. Najčešće koristim bijele boje, a materijali trebaju biti meki kako bi dali dobre kontraste. Uglavnom su to materijali od breze, javora, topole te druge drvene podloge, kao što su bukva, hrast, pa čak i laminat, iako je veoma teško raditi s njim”, kaže Gornjovakufljanin.

Prvi honorar zardio je prije nekoliko godina za sliku koju je radio na laminatu, a kako kaže, na njoj su se nalazili srce i dva imena.

“Bilo je to davno, ali se dobro sjećam, jer sam jedva čekao da kažem mami da sam dobio svoj prvi novac. Hvala Bogu, danas u jednoj firmi zarađujem dovoljno da mogu živjeti”, pojašnjava Begović.

Svoje radove rado poklanja pa je tako portret Edina Džeke dospio u Englesku još kada je Džeko igrao u Mančester sitiju. Kada je jednom prilikom bh. reprezentativac boravio u Gornjem Vakufu, Edin mu je poklonio portret crtan vatrom.

“Kada sam mu poklonio rad, bio je iznenađen, onda mi je prišao i pitao jesam li ja radio, dodavši da je to nešto fascinantno. Džeko mi se nakon toga javio e-mailom kako bi mi rekao da se rad sviđa i njegovim roditeljima te da stoji na zidu u njegovoj kući”, kaže Begović.

Poslije toga, Džeko je jednom prilikom izjavio da je to jedna od najboljih ilustracija koju je ikada vidio te da se slika našla i na zvaničnoj stranici Mančester sitija.

Pozitivni komentari

“Usljedili su pozitivni komentari, a slika je naknadno izabrana među pet najboljih ilustracija igrača. Nekoliko mjeseci poslije, dobio sam poziv iz Londona da dođem tamo da radim portrete koji bi, kako su mi rekli, dobro prolazili te bih mogao dosta zaraditi zahvaljujući talentu koji posjedujem. Jednostavno, nisam mogao napustiti porodicu i svoj grad”, pojašnjava Gornjovakufljanin.

Do sada je uradio brojne portrete, slike vjerskih objekata, logotipe fudbalskih klubova, a često po narudžbi crta i levhe. Kaže da su portreti najzahtjevniji i da mu treba najmanje pet sati konstantnog rada kako bi završio jedan crtež.

“Opet sve zavisi od toga šta crtam, neki radovi zahtijevaju manje, neki više vremena. Naprimjer, jedan portret zahtijeva nekoliko sati koncentracije i usavršavanja”, pojašnjava Begović.

Narudžba iz Amerike

Dok smo razgovarali s Edinom dobio je narudžbu iz Amerike da uradi porodičnu sliku i tako odlučio da odgodio večernji izlazak.

U petoj godini ostao bez oca

Kada je imao pet godina, Edin je ostao bez oca, a majka Nesima brinula se o njemu i bratu Selmiru. Govori da ga je teška finansijska situacija tjerala da smisli način na koji bi pomogao majci.

“Imao sam osjećaj da se čitav moj svijet srušio u trenutku kad mi je majka rekla da je babo stradao. Nakon toga je nastupio težak period te sam povremeno išao doktoru, jer nisam mogao prebroditi taj nedostatak. Onda je krenulo nabolje, dobio sam snagu i volju da pomognem sebi i porodici”, kaže Begović.

“Nemam mnogo slobodnog vremena, ako ga i nađem, provodim ga s djevojkom ili rijetko izađem na kafu sa prijateljima. A kada sam na poslu, društvo mi prave dva psića, koji su mi najbolji drugari u firmi”, govori Begović.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh