Kultura

Dio Dalmacije kojim su gospodarili Turci – Ostaci ostataka islamske arhitekture u Dalmaciji

Vrlo mali broj spomenika islamske arhitekture sačuvao se do danas u dijelu Dalmacije kojim su gospodarili Turci.

No image - Haber.ba

Advertisements


Dalmacija (Foto: internet)

1. DŽAMIJA I ČESMA NA KLISU

Klis sa tvrđavom nalazi se na strmom i kamenitom brijegu koji dominira klancem između Mosora i Kozjaka, odnosno prolazom iz Solina i Splita ka unutrašnjosti Dalmacije i Bosne.

Boraveći na Klisu od 1536. – 1648. godine, dakle više od jednog stoljeća, Turci su uređivali tvrđavu. Iz tog perioda ostale su dvije karakteristične građevine u kojima su Turci živjeli.

Džamija izgrađena na vrhu tvrđave i česma cisterna kraj tvrđave kojom se koriste tamošnji žitelji do naših dana. Zidovi džamije ozidani su od neobrađenog kamena, spolja nešto dotesanog. Iznad kvadratične osnove izdiže se osmokutni tambur jedva vidljiv, koji prelazi u tambur kružnog presjeka koji nosi kupolu. Kupola je presvedena poluloptastim svodom, a spolja prekrivena osmostranim krovom. Prelaz kupole iz kvadratne osnove u krug kupole izveden je preko trompi u kutnim nišama. Ova džamija je bez munare koja je prije rušenja bila izgrađena na sjevernoj strani.

Voda u islamu i životu muslimana imala je uvijek ogromnu ulogu. Duboki smisao i želja za vodom u islamskom svijetu odrazio se i u vrlo različitim načinima opskrbe vodom.

Klis – džamija u tvrđavi

Turci koji su izuzetno cijenili pitku vodu u klancu između Grebena i Klisa sagradili su česmu cisternu koju su mještani neko vrijeme zvali ”Tri kralja”. Objekat česme je sagrađen od obrađenog kamena tesanika u obliku cisterne sa otvorenim prednjim dijelom u vidu trijema zasvedenog svodom orijentalnog oblika. U tom zasvedenom trijemu izgrađene su tri niše za vodu sa po jednom lulom za ispuštanje vode. Česma je spolja pokrivena zasvedenim svodom od obrađenog kamena orijentalnog tipa – luka na šiljak. Svod je spolja bio omalterisan. Po svom obliku ovaj objekat predstavlja tip Mihrab česme.

2. HAN JUSUF-PAŠE MAŠKOVIĆA

Preko puta Vranske tvrđave nalazi se han izgrađen u vrijeme turskog gospodstva u tom dijelu Dalmacije, koji je prepušten tihom propadanju. Građen je u prvoj polovini XVII stoljeća, a njegov zadužbinar je Jusuf-paša Mašković, rodom iz Vrane. On se od siromašnog nadničara uzdigao do admirala turske mornarice i postao zet sultana Ibrahima. U nastupu gnjeva sultan Mahmud ga je pogubio.

Jusuf-paša nikada nije vidio svoju zadužbinu. Možda je kao rimski imperator Dioklecijan (porijeklom Ilir) želio da u njoj doživi i proživi u miru svoju starost. Iza masivnog zida sa naknadno izgrađenom baroknom zgradom za stanovanje, ostaci su konaka, konjušnica i hamama sa vitkim orijentalnim lukovima oko šadrvana, zazidanih prozora i kamina.

Han Jusuf-paše Maškovića zaslužio je ostacima svoje ljepote neviđene u ovim krajevima više pažnje i bolju sudbinu od svog nesretnog zadužbinara (legatora).

Ko je bio Jusuf-paša Mašković (zadužbinar hana u Vrani)

Pouzdanik (musahid) sultana Ibrahima I i veliki protivnik Kara Mustafa-paše. I. Jelić piše, na osnovu mletačkih izvora, da se Jusuf-paša rodio u Vrani kao rođeni rob Ali-age koji je držao Vranu, između Zadra i Šibenika. Djetinjstvo je proveo u velikoj bijedi, najprije kao služitelj konjušnice nadinskog bega Sinana. Ovdje Evlija jasno kaže da je Jusuf-paša iz Stržnja. On je doveden iz Sarajeva gdje je zapažen kao bistar dječak i odveden je u Carigrad. Tu je dobio mjesto dvorskog vratara. Od toga časa bio mu je otvoren put do najviših položaja: baltadži, bostandži, silahdar, kapundan-baša, vezir… Čim je osvojio Haniju (Canne), glavni grad Krita, bio je po naređenju sultana, a na iznenađenje cijelog carstva nevin pogubljen 4. zilhadže 1055. (21.1.1646. godine)5. Njegova je žena Fatima sultanija kći sultana Ibrahima I.

3. DŽAMIJA, MUNARA I TVRĐAVA U DRNIŠU6

Grad Drniš je osvojio Gazi Husref-beg 1522. godine, a oslobodio ga je serdar Nakić 1647. godine. Drniš je bio značajan centar i uporište pod turskom vlašću. Svakako da je objekata islamske provinijencije po gradovima Dalmacije, koji su se nalazili pod turskom vlašću bilo mnogo, ali su od njih do dan danas samo neki sačuvani. Uzrok njihovom nestanku je u izgradnji tih varoši po novim regulacionim planovima, njihovoj napuštenosti i prepuštanju zubu vremena. Od nekadašnje džamije u Drnišu, danas crkve svetog Antuna, ostao je središnji dio sa trompama bez kupole koja je srušena, a sada je umjesto poluloptastog svoda izgrađena ravna tavanica od rezane grade. Tako izvana i iznutra džamija je izgubila svoj prvobitni izgled i sa drvenim krovom u potpunosti se uklapa u arhitektonsku cjelinu sa crkvom. Uz jugozapadni dio crkve nalazi se kvadratični zvonik koji je kasnije dograđen. Od minareta koji se nalazio uz džamiju, nema ni traga. U unutrašnjosti bivšeg molitvenog prostora ispod trompa, u sva četiri kuta nalaze se sačuvani ukrasi u obliku stalaktita u osmansko-arapskom stilu. U prostoru zvanom Gradina, u neposrednoj blizini crkve svetog Antuna, nalaze se ostaci ispod šerefe (galerije) u visini sa podnožjem (ćupom) 12,00 m ostaci munare neke druge džamije čiji se temelji i dan danas naziru iz zemlje. U Drnišu je pored glavne gradske džamije bila izgrađena i sahat kula. Nakon odlaska Turaka sahat iz ove kule odnesen je u Šibenik, gdje se i dan danas nalazi na zvoniku crkve svetog Ivana, sagrađene u XV stoljeću. Munara je ozidana kamenim tesancima slabe čvrstoće. Nije bila velike visine, ali je bila izgrađena u skladnim proporcijama. U istom dijelu grada zvanom Gradina, na kamenitom grebenu iznad kanjona rječice Čikole, nalaze se ostaci tvrđave sa divnim zidovima izgrađenim u dva pojasa jedan oko drugog u visini (4 do 5 metara) sa velikom i visokom kulom kružnog tlocrta u sredini. Kula je imala prizemlje i tri kata. Sa svojom monumentalnošću dominirala je cijelim Drnišom.

Ali na primjeru i tog malog broja objekata koji je sačuvan može se zaključiti da oni pokazuju visok stupanj islamske civilizacije, kulture, jednakosti, veličine, funkcionalnosti i bogatstvo na svim poljima ljudske djelatnosti i praktičnu primjenu, kako u vjerskom tako i u svjetovnom pogledu. Izgledi mnogih objekata islamske provinijencije iz onoga doba koji su postojali u Dalmaciji, a nestali su sa lica zemlje, poznati su nam na osnovu sačuvanih gravura, crteža, zapisa i putopisa iz onoga vremena. Zbog ograničenosti prostora navešćemo samo neka zapažanja. U katastrofalnom potresu 1667. godine u Dubrovniku srušena je do temelja dubrovačka potkupolna džamija u središtu grada. Taj primjer nam govori o vjerskoj snošljivosti i toleranciji između Bosne i Dubrovnika u vremenu od Kulina bana do kraja XVII stoljeća, mnogo većoj nego u kratkom vremenskom periodu 1991-1995. godina kada je nesigurnost vladala za Bošnjake na svakom koraku. Prema romanu hrvatsko-bošnjačkog pisca F. Šehovića, u gradu Dubrovniku đaci gimnazijalci provocirali su, tukli i usmrtili svoga kolegu Elmazbegovića na tamošnjem groblju samo zato što je drugačijeg svjetonazora, Bošnjak-musliman. Dubrovčani su odmah po dolasku Turaka u naše krajeve stupili s njima u poslovne odnose. Imali su svoje naseobine u Bosni i drugim balkanskim zemljama sa trgovcima zanatlijama i svojim crkvama. Dubrovčani su bivali zakupci rudnika. Uvozili su za svoje potrebe iz Bosne: zanatske proizvode, posuđe, tekstil, nošnju, posteljinu, sagove, svijećnjake, bravarske proizvode, proizvode od svile i mnoge druge.

(akos.ba)


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh