Humanost

“Pravi borac”: Ispovijest majke malog heroja koji je pobijedio opasni rak

Mak Hasić, dječak kojem je krajem marta ove godine dijagnosticiran rijedak i agresivan oblik ne-Hodgkinovog limfoma, naziva Burkittov limfom, visokog stepena malignosti, pokazao je da je pravi borac.

Mak Hasić s majkom - Azra.ba

Iako mu je u tom periodu limfom zahvatio više vitalnih organa, uključujući bubrege, jetru, debelo crijevo i oko 16 posto koštane srži, Makovi nalazi nakon liječenja u Sarajevu i Istanbulu danas su uredni. Ovaj veseli sedmogodišnjak uživa u svakodnevici sa svojom porodicom, mamom Lejlom, očuhom Mirzom, te braćom Edahom i tromjesečnim Noom, koji su mu proteklih mjeseci bili najveća podrška.

– Krajem septembra smo dobili čiste nalaze nakon šest ciklusa hemoterapije. Mak je u remisiji, a to znači da se bolest povukla. No, ne smatra se izliječenim sve dok ne prođe pet godina od završetka liječenja. Njegovi trenutni nalazi su zadovoljavajući, mada će trebati neko vrijeme dok bude imao potpuno dobre nalaze. Svakog mjeseca radi nalaze krvi i ultrazvuk, a svaka tri mjeseca ima snimanje. Nakon godinu će se snimanje pomjeriti na svako šest mjeseci i tako će ostati prvih pet godina, dok će ostatak života snimke morati raditi jednom godišnje – kaže makova mama Lejla na početku razgovora za magazin “Azra“.

Možete li se prisjetiti simptoma koji su u martu ove godine ukazali na to da s Makovim organizomom nešto nije uredu?

– Mak, nažalost, nije imao nekih vidljivih simptoma po kojima smo mogli naslutiti da se nešto dešava. Dan prije nego što ga je zabolio stomak temperatura njegovog tijela je bila 37 sa četiri. Jedva su nas primili, jer su doktori mislili da je u pitanju samo nadutost. U suštini je odbijanje doručka tog kobnog dana razlog zbog kojeg sam ga odvela doktoru. Mak nikada ne odbija obrok.

Kako ste se osjećali u momentu kada su Vam doktori saopćili Makovu dijagnozu?

– Vrlo je teško objasniti kako se jedna majka osjeća kada čuje takve riječi. Pogotovo zato što je dijete u salu ušlo pod dijagnozom koja je značila da mu je puklo slijepo crijevo. No, nakon operacije slijepog crijeva nam je hirurg rekao da, nažalost, nema dobre vijesti i da moj sin ima trbuh pun tumora, te da on to nikada u životu nije vidio.

Koji su Vam u tom trenutku bili najveći strahovi?

– Moj prvi strah tada bio je da nemamo dovoljno vremena. Njegova bolest je bila u stadiju u kojem se govorilo o danima koji su mu preostali. Burkitt je najagresivniji rak koji se dupla na dnevnoj osnovi, a analize su spore. Sada je moj jedini strah da ne dođe do relapsa bolesti.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh