Lejla se posljednjih dana borila sa infekcijom korona virusa, a jutros je zaprepastila vijest da Lejla nije uspjela.
Cazinjani, Krajišnici, a i veliki dio Bosne i Hercegovine pamti Lejlu kao vedru, hrabru i optimističnu mladu djevojku, koja se uvijek borila i trudila da bude na strani na dobra i uz svoj grad i svoj narod.
Doktorantica etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavila se društvenim sjećanjem i identitetima. Radila na promociji kulturnih i sportskih vrijednosti. Nekadašnja rukometašica.
Hrabra žena koja je odlučila da se bori s vjetrenjačama i da ih u konačnici pobijedi. Nažalost, bitku sa koronavirusom nije dobila iako se lavovski borila već danima.
Lejla je nekadašnja igračica ŽRK Krajina, tuzlanskog Jedinstva i ŽRK Živinice, jedan od osnivača škole rukometa „Dundo Bears“ u Cazinu.
Pored rukometa bila je uključena u veliki broj projekata a posljednjih godina bila je doktorant na Univerzitetu u Zagrebu.
Učestvovala je u projektu “Čitanje za Srebrenicu”, koji je pokrenut od strane Memorijalnog centra Srebrenica, te predstavlja aktivnost čiji je cilj naglašavanje ličnog identiteta svakog od žrtava genocida.
Uvijek nasmijana i vedra lica a svako ko ju je poznavao reći će da je Lejla bila jedna izuzetna i posebna osoba.
Obnašajući funkciju Generalnog sekretara Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine, Lejla je nakon godina i godina čekanja Bosnu i Hercegovinu uvrstila na međunarodnu listu potpisnika RINCK konvencije.
Lejla se uvijek isticala društvenim angažmanom u humanitarnim i kulturnim aktivnostima, a posebno je bila zadovoljna svojim doprinosom Muzeju ratnog djetinjstva. Bila je saradnik mnogih velikih medija i svojim tekstovima oduševljavala javnost.
Lejlin odlazak veliki je gubitak za bh rukomet i naše društvo o cjelini.
Molimo dragog Allaha dž.š. da našoj Lejli podari dženet, porodici sabur, a svima nama u amanet da je se rado sjećamo i uspomene na mnoga druženja sa njom.
Neka ti je vječni rahmet!
