Saša je radio u jednoj pekari u centru Laktaša i, kako kažu drugi zaposleni, nikad nije kasnio na posao, ništa mu nije bilo teško, uvijek je bio raspoložen, pa su se svi otimali da rade s njim u istoj smjeni.
“Evo, danas (subota) je, duša naša, trebalo da dođe u drugu smjenu, ali ga nema. Nikad nam više neće doći. A kakav je to momak bio, kakav anđeo, to se riječima ne može opisati”, kaže njegova radna koleginica Zorana Maksimović, piše “SrpskaInfo“.
U pekari kažu da je Saša bio savjestan radnik, kao i njegov drugar Mišo Vujmilović iz Aleksandrovca, koji je prije dvije godine iz ove, prešao u drugu laktašku pekaru.
“I Mišo, koji je poginuo u istoj nesreći, radio je kod nas. Dobro dijete, svraćao je i kasnije kad je otišao da radi u drugu pekaru, jer se družio s našim Sašom. Ma, bili su djeca za primjer, radili su, bili skromni, vodili računa o svemu. Tuga je to velika”, kaže Zorana.
