Crna hronika

Prijeti joj zatvor: Penzionerka iz Ljubuškog 17 godina primala penziju s lažnom radnom knjižicom

Nepravomoćnom presudom penzionerka, kojoj se sudilo u odsutnosti, dužna je u roku od 15 dana vratiti i više od 288 hiljada kuna (oko 75.000 KM)

penzionerka - Ilustracija

Advertisements

Anica G., danas 79-godišnja penzionerka sa završena četiri razreda osnovne škole, rodom iz sela Grabovnik u općini Ljubuški, osuđena je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na dvije i po godine zatvora zbog toga što je varala državu Hrvatsku punih 17 godina primajući penziju na koju nije imala pravo, piše “Slobodna Dalmacija“.

Nepravomoćnom presudom penzionerka, kojoj se sudilo u odsutnosti, dužna je u roku od 15 dana vratiti i više od 288 hiljada kuna (oko 75.000 KM), za koliko je oštetila Hrvatski zavod za penziono osiguranje.

Osuđena je jer je primala oko 150 eura penzije od 1. juna 1995. godine do 30. septembra 2012. godine u Zagrebu, a sve na osnovi radne knjižice koju je priložila i u kojoj je bio “neistinito unijet i ovjeren podatak o njezinom zaposlenju u Aluminijskom kombinatu Mostar, R.J. Boksitni rudnici”.

Naime, po presudi, ti su podaci pokazivali da je u kombinatu bila zaposlena od 10. februara 1957. godine do 31. decembra 1990. godine s prekidima iako, kako je poslije utvrđeno tokom postupka, nikada nije radila kod tog poslodavca. Anica je na osnovi takve radne knjižice u junu 1995. godine podnijela Hrvatskom zavodu za penziono osiguranje zahtjev za prijevremenu starosnu penziju, a ovlaštene osobe HZMO-a povjerovale su joj te joj je priznato pravo na penziju.

Tokom suđenja 79–godišnjakinja nije dala odbranu, nego je pročitan njezin iskaz iz juna 2013. godine dan policiji u Ljubuškom. Rekla je da je činjenica da je 20 godina primala penziju, ali legalno, te da je za vrijeme Domovinskog rata oko tri mjeseca bila kod svoje kćeri u Zagrebu. Od komšije je čula da se može dobiti penzija ko ima ispravne dokumente i tada je odlučila prijaviti se kod kćeri. Kazala je da je, koliko se sjeća, u Aluminijskom kombinatu Mostar RJ Boksitni rudnici radila četiri ili pet godina.

– Prvi put sam počela raditi s 18 godina u poduzeću koje se bavilo izgradnjom vodonatopnih kanala na području općine Ljubuški, ali ne mogu se sjetiti kako se poduzeće zvalo – rekla je. Kad su je policajci pitali gdje je i na koji način krivotvorila podatke u svojoj radnoj knjižici, penzionerka je rekla da joj “to nije poznato, te se ne može sjetiti gdje je sve radila i koliko ukupno ima radnog staža”. Kad su je pitali je li i od koga primila ikakav dokument kojim se tražilo da vrati penziju, rekla je da je u dva navrata dobila dopis od Mirovinskog fonda RH sa zahtjevom da vrati penziju, ali da je ne može vratiti jer je lošeg imovinskog stanja.

– Neosporno je da optužena nije ostvarila penzioni staž u BiH i nije evidentirana u Matičnoj evidenciji zaposlenih u poduzeću Aluminij d.d. Mostar – Boksitni rudnici Mostar, niti je zavedena u bazi Matične evidencije aktivnih osiguranika Federalnog zavoda. Optužena je uz zahtjev za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu predala radnu knjižicu s neistinitim podacima o ostvarenom stažu od 30 godina, 4 mjeseca i 20 dana.

Osim tog navedenog staža, optužena je u radnoj knjižici imala upisan radni staž u trajanju od jednog mjeseca u RH, i to tokom 1995. godine, a što su bili nužni uvjeti za ishođenje mirovine u RH – objasnila je, među ostalim, u obrazloženju presude sutkinja Jasna Zoretić Rendulić, dodajući da je u to vrijeme bila praksa da penziju isplaćuje država u kojoj je radnik imao zadnje zaposlenje.

Tek je u novembru2001. godine došlo do sporazuma BiH i RH u kojem je dogovoreno da će svaka država isplaćivati penziju za dio staža koji je ostvaren u svakoj pojedinoj državi, javlja Slobodna Dalmacija.

– Kako u slučaju Anice G. RH nije trebala za ubuduće isplaćivati nikakvu penziju budući da je njezin radni staž koji je ostvaren u RH manji od godinu dana, tj. iznosio je samo jedan mjesec, penziju je trebala isplaćivati BiH. U postupku kontrole i nadzora HZMO je utvrdio da optužena nije imala dana radnog staža u BiH, o čemu je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Kantona u Mostaru donio rješenje kojim se odbija zahtjev za ponovno određivanje starosne penzije s obzirom na to da je utvrđeno da optužena nikada nije bila zaposlena u tom poduzeću i da u BiH nema niti jednog dana radnog staža.

HZMO je po primitku tog rješenja 30. septembra 2012. godine donio rješenje o obustavi isplate penzije – navela je sutkinja u obrazloženju presude.

Zaključila je i da je “optužena svjesno i namjerno postupala znajući da u BiH nema niti dana staža te namjerno ostvarila samo mjesec dana staža u RH, a koliko je bilo potrebno da bi tada Hrvatska isplaćivala penziju”.

– Od olakšavajućih okolnosti uzeta je u obzir dosadašnja nekažnjavanost, dok joj je od otežavajućih okolnosti uzeta činjenica jačine ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, a to je da je djelo počinjeno na teret državnog budžeta RH, da ništa na ime štete nije vraćeno, a koja okolnost bi bila od uticaja na visinu kazne. Sud smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može postići tražena svrha kažnjavanja i da je izrečena kazneno-pravna sankcija razmjerna težini počinjenog djela i društvenoj opasnosti istog – presudila je sutkinja zagrebačkog Općinskog kaznenog suda.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh