BiH

Bijeljinac Selim Šabanović jedini užar u regionu

Punih pedeset i pet godina, postoji užarska radnja u bijeljinskoj Ulici neznanih junaka. Selim Šabanović (51), od svoje sedme godine, praktično, već 45 godina bavi se užarskim zanatom.

Majstor Selim zanat je naslijedio od oca, Šukrije Šabanovića.

– Vlasnik sam radnje već 23 godine, jer je sve negdje do potkraj prošlog vijeka moj otac bio vlasnik, a ja sam bio u ulozi učenika. Nekada se od ovog posla moglo dobro živjeti. U Semberiji nije bilo puno traktora, tako da se prevoz organizovao uz pomoć konja. Korištene su više i volovske zaprege. Nekada se puno više radilo na selu. U međuvremenu, doživjesmo obrnut proces. Ljudi sa sela bježe u grad, u potrazi za boljim i lakšim poslovima. Nekada se po selima rađalo po četvoro, pa i petoro djece. Pravila se i prirodna selekcija, odlučivalo se o tome ko će od djece ostati da živi na selu. Danas se rađa po jedno ili dvoje djece, da mogu naslijediti imanje i da se ne muče kao što su se njihovi roditelji mučili, rekao je Selim.

Selim kaže da u njegovu užarsku radnju navraćaju ljudi sa sela, farmeri, građevinci, ali i inženjeri, doktori, magistri, svi profili zanatlija, čak i grobari. Svakome od njih je neophodno uže za neku potrebu, bilo da je riječ o užetu ili mreži za zaštitu, mreži za golove na sportskim terenima ili mreži za dječije ljuljaške. Selim može od kanapa izraditi sve ono što čovjek zamisli ili vidi na internetu.

– Mene popularno zovu „Pauk iz Semberije“, jer ručno pletem mreže, ručno ih čvoram. Uglavnom se one izrađuju mašinski, ali, eto, ima neko ovdje u Semberiji, ko to ručno izrađuje, radim ih sa iglom i šijem sa kalupom. Praksa je najvažnija u ovom, ali i u svakom drugom poslu. Ovaj posao se mora voljeti i mora se biti majstor svog posla, dodao je on.

Selim ističe da se repromaterijal za užad danas nabavlja širom bivše Jugoslavije. Raspadom bivše nam države, rasturile su se i neke dobre fabrike.

– Ima danas privatnih pogona koji izrađuju repromaterijal, ali, nije to danas ni blizu one Titine Jugoslavije, kada se vodilo računa o standardima i kvalitetu. Od ovog posla još uvijek nekako živim, ishranjujem sebe i svoju višečlanu porodicu. Mašinac sam po struci, ali, ovo najbolje znam da radim. Imam šestoro djece, četvoricu sinova. Teško da će se neko od njih odlučiti za užarski zanat. Ovaj posao iziskuje puno rada, truda i odricanja. To današnja omladina ne uvažava, već više vole da tipkaju na telefonu i da satima sjede u kafićima. Danas živimo u drugačijim vremenima, suočeni sa novim tehnologijama. Sve se promijenilo. Generalno, smatram da će mnogi zažaliti za selom i da će se morati vratiti. Rad će ponovo biti na cijeni. Danas ne možete pronaći kvalitetnog majstora. Kovača odavno nema, ćurčija je penzionisan, sarač više ne radi svoj posao. Stari zanati se gase, a niko ih ne nasljeđuje. Danas se od zanata teško živi, a ljudi bježe od napornog rada, jer žele sačuvati leđa, naveo je Selim, prenosi semberija.info


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh