Svi i danas žive u nadi da će bijela kuga zaobići gradić u kojem je prije rata živjelo 9.000 stanovnika. Tadašnja lokalna vlast je u saradnji s Udruženjem “Ognjena Marija Livanjska” iz Beograda pokušala da dovede mlade djevojke iz okoline Skadra.
Snosili troškove
I snosili su troškove. Ali na papiru. Niko se oženio nije. Opet 150 neženja, koliko ih ima, ostade usamljeno. A sve kršni momci, doduše neki i u šestoj deceniji. Projekat je propao. Grahovo, nekako, još više utonulo u sivilo, piše “Avaz“.
– Kako ćeš sresti ikoga na ulici kad nema žena da rađaju djecu – odgovara na pitanje “što je ovo pusto”, Bojo Gajić dok teško gura svoja invalidska kolica.
Kaže da je i njegov rođak čekao svoju Albanku.
– Izjeo vuk magarca, prijatelju. Ko’ i za sve drugo – dodaje Gajić i ode na pivo.
Na putu do sela Grkovci, srećemo čobana Vojina Đukića.
– Bez žena, bolan, nema ni sreće, ni nesreće. Imam sina u Sarajevu. I on otišao, kao i mnogi drugi – kaže Đukić.
Gleda svoje stado ovaca i koza i govori: – Baba i ja čekamo smrt. Da smjestimo kosti i ugasit će se ognjište Đukića u Grahovu.
Uputi nas on do Doktora. Ko je sad Doktor?
– Evo ti Jove, on se trebao ženiti. Ma kakvi, propalo odmah. Gluposti – govori Mirko Ivetić zvani Doktor u svom eminentnom lokalu pored puta, tačno na raskrsnici prema Grkovcima.
Doktor, Jovo Parojčić i Mišo Trkulja vazdan sjede i piju. Piju rakiju, sapiru pivom. Šta rade?
Odbjegla nevjesta
– U šumu nasijeci drva, prodaj. Šta ćeš drugo?! Moj je prijatelj Željko Marinčić oženio Albanku. Ali ona došla, vidjela gdje je došla i za tri mjeseca pobjegla. Neće ovdje niko – objašnjava Parojčić.
Da idemo kod Željka, nema smisla.
– Majka mu je umrla prije tri dana, kakve Albanke, nije njemu sad do toga – savjetuju prijatelji.
Zemlje ima. Ima i stoke. Ali nema žena, pa nema.
-Nego da mi nazdravimo, ko ga j*** – i nazdraviše.
Tako je još jedan pokušaj oživljavanja Bosanskog Grahova propao.
“Dolaze nam novinari iz RS-a”
Pokušali smo i u Općini potražiti odgovore na neka pitanja. Zašto doktor u Grahovu radi samo od 9 do 11? Zašto nema niti jedne fabrike? Zašto je razrušen dom kulture? Zašto nema hotela? Pekare? Mesnice?
– Ne možete sad, dolaze novinari s entitetske televizije. Republika Srpska – kaže ljubazni portir, za “Avaz“.
