Kako od firme sa 370 miliona maraka duga i preko 900 zaposlenih napraviti kompaniju privlačnu za investitore, Jelka Miličević nema odgovor, prenosi “N1“.
A problem Aluminija nije nastao preko noći, pogodovale su mu bivše uprave sklapajući nepovoljne ugovore. Ekstra profit zarađivan je na jeftinoj struji zahvaljujući na početku hrvatskom HEP-u, kasnije Elektroprivredi HZHB što je oba ova preduzeća gurnulo u finansijske dubioze. Aluminij profit nije ulagao u razvoj gotovih proizvoda, naprotiv trošilo se na sve i svašta, a onda se strovalila cijena sirovog aluminija, došlo do povećanja cijene električne energije, zadržala se neprirodna cijena ulaznih sirovina i kombinat je postao jedan od najvećih dužnika koji dugove nastavlja gomilati.
I danas je ponovljeno samo su dva scenarija moguća: pronaći starteškog partnera ili ući u stečaj.
Kao mogući kupac većinskog udjela kombinata švicarki Glencore spominjao se još 2007. godine kada je njegov ulazak u kombinat javno zagovarao i tadašnji direktor Mijo Brajković, nezvanično i danas najveći lobista Glencorea
U upravi Aluminija priznaju kako će jedan od uslova biti osiguranje jeftinije struje putem garancije Federalne vlade, što je traženo i ranije, no u Vladi odgovaraju da o cijeni struje mogu pregovarati samo direktno investitor i Elektroprivrede.
Ono što je resorni ministar ipak potvrdio, otpis jednog dijela duga, ako se i kada pronađe strateški partner je nešto o čemu se može razgovarati
U očekivanju čuda za kombinat, danas je dogovoreno i nekoliko konkretnih koraka. U narednih petnaestak dana biće pozvani svi predstavnici dioničara Aluminija d.d. Mostar na razgovor za iznalaženje dugoročnijih rješenja. Do tada Upravni odbor i Uprava Alumnija trebaju raditi na iznalaženju starteškog partnera. Takođe trebeju se pripremiti sve aktivnosti na otvaranju stečajnog postupka, te program koji će se koristiti u slučaju gašenja prozvodnje Aluminija.
