Prve dane nove godine Zenica je dočekala okovana snijegom i ledom. Na temperaturama debelo ispod ništice najhrabriji su šetači, zakukuljeni u debelim kaputima, kapama i šalovima, puhali u ruke kako bi se bar malo ugrijali, žureći kući ili na posao. Snijeg, koji pada već danima, otežao je i promet pa su kolone dobro ugrijanih automobila miljele kroz grad, a njihovi vozači nervozno trubili pridonoseći općem, za praznike uobičajenom metežu, piše “Jutarnji“.
Daleko od te vreve jednog od najvećih bosanskohercegovačkih gradova područje je koje zovu Kamenolomi. Do njega se dolazi mostom preko ledene rijeke Bosne, k jednom od njezinih potoka – Babinoj rijeci. Nedaleko od gradilišta budućeg koridora Vc, najvažnijeg infrastrukturnog projekta u novijoj povijesti zemlje, neobična je nastamba. Uz samu vodu oveći je šator, sada sasvim prekriven debelim snježnim pokrivačem, a s druge strane hladne rječice “pećina”, iako ju je pretjerano tako zvati, jer ipak je to samo manja rupa u stijeni, vjerojatno nastala za potrebe kamenoloma. Pa ipak, ovo neugledno zdanje već je više od desetljeća dom 63-godišnjeg Zeničanina Žarka Hrnjića, koji je prije mnogo godina odlučio prekinuti svaki kontakt s civilizacijom.
