BiH

Tragom legende o gradu Dobrunu kod Višegrada: Umjesto svatova u tvrđavu ujahaše vojnici na konjima

Legenda kazuje kako je sultan Selim sa silnom vojskom danima bezuspješno opsjedao „neosvojiv“ grad na hridinama brda Orline, sve dok manastirski kmet, neki Kalauz, nije kazao da on ima „ključeve“ izdaje grada. „Sultane silni, povrati vojsku i sačekaj svatove kad se budu vraćali sa nevjestom, a onda sa svatovskom pjesmom osvoji grad! – kazao mu je kmet iz predaje

Džamija - Ilustracija/Facebook

Advertisements

Stari grad Dobrun na brdu Orline

Ostaci srednjovekovnog grada svjedoče da je Dobrun stariji od Višegrada i mnogih drugih gradova diljem BiH. Bio je sjedište vlasti za ove krajeve i važno trgovačko mjesto. Podignut je kraj „carske džade“ koja je vodila u Carigrad i dalje na Istok, te je tako bio pohodište i prolazište trgovaca koji su se odmarali u hanovima čije ruševine i danas postoje. Grad se sastojao iz dva dijela, dva odvojena utvrđenja, na lijevoj i na desnoj obali riječice Rzav. Uzdizao se na teško pristupačnim hridinama brda Orline, pišu “Svadbeivjencanja“.

Iz zapisa Evlije Čelebije

U plodnoj ravnici ispod grada nekad se razvilo naselje Dobrun, koje je odavno nestalo. U blizini crkve i džamije ima ostataka naselja koje je do današnjeg dana zadržalo naziv Varoš. Pohodeći silno Osmanlijsko carstvo (1631.-1670.), glasoviti turski putopisac Evlija Čelebija (1611.-1679) hodoljubio je i Dobrun. Evlija Zilili sin Dervišev, kako se ovaj svjetski hodoljubac volio još predstavljati, zapisao je: „Varoš pod gradom ukrašena je sa 150 kuća, koje su pokrivene ćeramidom, a okružene vinogradima i baštama. Tu je Sulejman-hanova džamija i nekoliko dućana…“

Ovaj kraj i Dobrun bili su prvo u sastavu srpske države, a za vladavine kralja Tvrtka pripali su Bosni. Kroz stoljeća doživio je sudbinu mnogih srednjovjekovnih gradova, nikada ne vrativši „status“ grada. Do minulog rata (1992.-19095.) ovo jedno od najisturenijih višegradskih sela prema granici Srbije, bilo je među ljepšim naseljima. I najnoviji rat je iza sebe ostavio ruševine. Oporavak teče sporo, a najdjelotvorniji mehlem za ratne rane je povratak ljudi na svoja imanja.

Šta kazuje legenda?

Jedna od narodnih predaja kazuje kako je osvojen „neosvojiv“ grad na nepristupačnim hridinama Orline. Kazuje se kako je sultan Selim, sa brojnom vojskom koju je doveo iz Sandžaka, danima opsjedao tvrđavu, ali ni sa jedne strane nije imao pristupa. Branioci su bili u prednost. U nakani da ga osvoji, sultan Selimu pomogao je manastirski kmet, neki Kalauz, koji je tražio pristup sultanu i kazao mu da on ima „ključeve“ izdaje grada. Sultan obeća kmetu nagradu i zatraži da kaže kako je zamislio osvojiti grad. Kmet ispriča da će određenog dana iz grada izaći svatovi i otići po nevjestu u Hisardžik kraj Prijepolja. „Sultane silni, povrati vojsku i sačekaj svatove kad se budu vraćali sa nevjestom, a onda sa svatovskom pjesmom osvoji grad!“ – to tako kazao kmet Kalauz iz predaje. I bi, tako kako bi. Sultan povrati vojsku… Niže Priboja razbije Dobrunske svatove. Na mejdanu proilila se krvca. (Tamošnje groblje do današnjeg dana zadrža naziv „Svatovsko groblje“).

Narodna predaja dalje kazuje kako se umjesto svatova niz rijeku Budimliju prema Dobrunu kretala turska vojska, pjevajući svatovske pijesme. Na ćupriji pred Dobrunom pohrliše Dobrunjani ususret svatovima u susret. Tu se zametnu još krvaviji boj. Tako Turci sa „svatovskom pjesmom“ zauzeše grad na hridinama Orline. Sultan Selim fermanom potvrdi da je Kalauz dobio čitavo Dobrunsko polje koje je do današnjeg dana zadržalo naziv „Kalauzovina“.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh