BiH

Dječak heroj – Mali Gojko: Majka mi ne nedostaje, samo da mi tata ozdravi!

Mali Gojko Đurić (8), koji, otkad ga je napustila majka, sam kuha, pere, sprema i brine o nepokretnom ocu, kaže da bi samo volio da ima trotinet.

No image - Haber.ba


Gojko i Petar Đurić (Foto: Kurir)

Da li poslije ovakve priče možete da kažete da vam je život težak?

U dvorište trošne kuće bez kupatila i vode malog Gojka Đurića (8) i njegovog oca Petra (53) u selu Ljeljenča kod Bijeljine čitavog dana dolaze građani iz naše i susjedne države. Njih je dirnula priča o mališanu koga je napustila majka i koji sam brine o nepokretnom ocu!

– Ništa mi nije teško, samo da tati bude bolje. Bukva mu je polomila nogu dok je bio u nadnici i sad mu ja pomažem da ponovo stane na noge. Kuham mu kafu, ložim vatru, perem sudove, unosim drva u kuću… Nekad i kuham, najčešće ispržim jaja, skuham pasulj, krompir ili ispržim pomfrit – objašnjava nam ovaj vrijedni nasmijejani dječak dok se veselo igra sa psom i dvjema mačkama. Ne žali se, samo kaže da bi voleo da ima više vremena za igru i da dobije trotinet, skejt ili bicikl.

Ni riječi o majci

Majku Cvijetu, koja ga je napustila kad je imao tri godine, i ne spominje.

– Ne nedostaje mi mama jer je se ne sjećam. Sada živimo sa tetkom i stricem, tako da nam tetka Rada pomaže oko ručka, bašte i drugih poslova u kući – kaže ovaj zelenooki mališan, koji je očarao sve ljude koji su čuli za njegovu nesrećnu sudbinu.

Težak dječakov život otpočeo je kad je njegov otac Petar, učesnik u ratu, prije godinu i po dana povrijedio nogu. Od tada se snalaze kako znaju i umiju, ali nedostaje im mnogo toga.

Očev strah

– Zakomplikovala se ova povreda, ne mislim da će izaći na dobro. Očekuje me operacija 16. oktobra u bolnici na Banjici. Jedina bojazan mi je da ne ostanem bez noge, a izgleda da će nas baš to zadesiti. Zato vaspitavam Gojka da zasuče rukave i na vreme počne da se snalazi u životu. Učim ga da zna da skuha kafu i neke osnovne poslove, jer nikad se ne zna kad ću ja otići – s tugom priča Petar, koji je ostao bez ikakvih primanja, zbog čega oskudjevaju u svemu… Tetka Rada im je od velike pomoći, došla je iz Beograda kako bi im bila na raspolaganju.

Pomažu i komšije

– Čuvaću Gojka dok moj brat bude u bolnici. Biću s njima dok se ova situacija ne popravi – rekla je ona, dok njihov komšija Novak Đokić (58) iz obližnjeg sela kaže da im se komšiluk uvijek nađe za ispomoć, za sječu drva ili prevoz do grada.

– Viđam i dječakovu majku, pita za njega, ali udata je za drugog i s njim ima djece. Teško je to… – priča ovaj humani mještanin.

U selu dječakove majke Cvijete susjedi već znaju za Gojka.

– Čuli smo sinoć za jadno dijete. Tuga kako je to mogla da učini, da ga ostavi samog u takvim mukama – objašnjava jedna starica.

Plakali i učitelj i đaci

Seoski učitelj Milan Petrović priznaje da je plakao zajedno s đacima kada je gledao prilog.

– Njega svi vole u razredu, veseo je, marljiv, vrijedan, dobar je drug. Nikad nije došao bez domaćeg, niti je zakasnio u školu, iako do nje pješači tri kilometara. Pun je pozitivne energije i, kada ga neko prvi put vidi, misli da njemu život uopšte nije težak – priča učitelj i dodaje da je primetio da mališanu nedostaje majka, pogotovo u situacijama kada prave čestitke za 8. mart, kada Gojko piše tetki umjesto majci.

Čeka se odluka socijalnih radnika

Da li će mali Gojko Đurić ostati s tetkom dok mu otac bude u bolnici, na operaciji noge čije se stanje zakomplikovalo, zavisi najviše od procjene socijalnih radnika.
Direktor Centra za socijalni rad Milan Petrović kaže za Kurir da će početkom slijedeće nedjelje odlučivati o tome.
– Mislim da bi bilo najbolje da dječak ostane sa srodnikom koji već vodi računa o njemu. Međutim, pedagog i socijalni radnik, koji bi tek trebalo da izađu na teren, odlučivaće o tome kada uvidimo kakvo je raspoloženje u porodici, koje su njihove želje i mogućnosti – objašnjava on i naglašava da je Petar nakon preloma noge stekao pravo na materijalnu pomoć, koja im je do sada isplaćivana samo jednokratno.

Stamenković šalje novac iz Bakua

Bivši golman Crvene zvezde Saša Stamenković, koji igra u Nefčiju iz Bakua, pročitao je na Kurirovom sajtu potresnu priču o dečaku. Odmah je organizovao naše zemljake u Azerbejdžanu kako bi pomogli mališanu.

– Lako je organizovati ljude dobre volje s prostora bivše Jugoslavije. Brzo smo prikupili novac za malog Gojka i njegovog oca – rekao je za Kurir Saša Stamenković.

Osim njega, našoj redakciji se javljaju ljudi iz cijelog sveta koji žele da pomognu. Slobodan Anđelković iz Švajcarske danas dolijeće u Beograd kako bi pomogao.

– Platio bih bolničke troškove, a svakog mjeseca bih im uplaćivao 500 evra – rekao je naš velikodušni čitalac.

(kurir)


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh