BiH

Mlinarstvo je porodična tradicija Ljiljane i Velimira Petričevića iz Malešića kod Ilijaša: “LIJEPO JE ČUTI ZVUK NAJSTARIJE VODENICE NA RIJECI BOSNI”

Na petom kilometru od Ilijaša, idući starim drumom prema Sarajevu, uz živopisne obale rijeke Bosne, zasjelo selo Malešići.

Velimir Petričević - Aura.ba

Advertisements

U najljepšem dijelu ovog pitomog naselja nalazi se vodenica bračnog para Ljiljane i Velimira Petričevića. Zavukla se u crnogoricu, na ostrvo koje okružuje voda, tamo gdje se, kada stane vodeničko kolo, začuju poj ptica i šum modrooke ljepotice Bosne, piše “Aura“…

Ostrvo mira

Po ostrvu, kojeg povezuje drveni most, mogu se vidjeti kako zajedno šetaju divlje i domaće patke, guske, kokoši, četveronožni ljubimci Arči i Vučko. Ostvo je omiljeno svratište Ljiljaninih i Velimirovih gostiju, a susretljivi domaćini znaju ih ugostiti domaćim specijelitetima spravljenih od finog brašna ispod vodeničkog kamena: pitom od heljde i vrućom pogačom sa kajmakom.

Uzvodno stotinjak koraka od vodenice nalazi se manje ostrvo, tamo gdje su birvaktile neimari prokopavanjem jaza skrenuli dio vodotoka rijeke Bosne. Velimir, posljedni vodeničar sa ove prelijepe rijeke, ispričao je priču:

Niko pouzdano ne zna kada je kanal prokopan i koliko je stara vodenica, ali se zna da je tu bila i prije 1928. godine. U dobra stara vremena nije se moglo prići vodenici od vreća punih pšenice, raži, kukuruza, zobi, ječma. Ima posla i danas. Drveni spremnici brašna uz četiri mlinska kamena nikada nisu prazni.

Hljeb od heljde

U staru Petričevića vodenicu dovoze žito i iz najudaljenijih mjesta kako bi ispod mlinskog kamena imali brašno, pravo, domaće. Ljiljana veli kako je najviše heljde.

“Dovoze nam je sa Nišićke vidoravni, iz okolnih sela, odsvaklen”, kaže ova vrijedna i susretljiva domaćica i dodaje kako joj u poslu pomažu kćerke Zorica i Milijana.

Ljiljana Petričević – Aura.ba

Unuka Maja je najmlađi član porodice i kako reče njena baka, uslast pojede njenu pogaču sa kajmakom.

“Uvijek je bilo da se u vodenici najbolje i najslađe jede, a sve je zdravo, domaće”, veli Velimir i ističe kako bi bio najsretniji da se njegova jedina sačuvana vodenica na rijeci Bosni nađe na turističkoj karti ilijaške općine.

Dok smo napuštali malešićko ostvrvo mira i užitka u ušima su odzvanjale riječi posljednjeg vodeničara sa rijeke Bosne:

“Ne bih ja mogao zamisliti život bez vodenice!”

Uzimanje ujma

Zanimljivo je da Velimir porodičnu tradiciju visine naplate za mljevenje žita zadržao do danas. Kaže:

“Moj đed Savo je uzimao 10 posto ušura ili ujma, ili bolje je kazati 10 kg na 100 kg brašna. Tako je i danas u našoj vodenici i biće tako dok budem vodeničar!”


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh