BiH

Šokantno svjedočenje Suada, bivšeg pukovnika JNA: “Imao sam 3 susreta sa NLO iznad Jadrana, ali sam morao da šutim o tome!”

“Oni koji su doživjeli ovu vrstu susreta nerado pričaju o tome zbog nevjerice na koju nailaze, pa čak i podrugljivih pogleda i sumnji u mentalno zdravlje onoga koji priča”, kaže mi Suad Hamzić, koji je 30 godina bio pilot Ratnog vazduhoplovstva i Protivvazduhoplovne odbrane Jugoslovenske Narodne Armije.

Suad Hamzić - Foto: Profimedia/Corbis, A. Nalbantjan

Advertisements

Tvrdi da je u toku svoje duge karijere imao čak tri bliska susreta sa neidentifikovanim letećim objektima, i ti susreti su, sve do skoro, bili državna tajna, piše “Telegraf“…

Suad je cijeli život bio brži od zvuka, pa ni dane u penziji ne provodi u miru. Stalno putuje, radi, a sada je objavio i knjigu “Letačke priče Suada Hamzića” u koju je pokušao da smjesti sve najvažnije trenutke svoje karijere.

Na pitanje da li se boji posljedica jer sada govori o nečemu što je decenijama čuvano kao državna tajna, osmjehuje se ponosno, dok mu u oku igra onaj dobro poznati žar čovjeka koji je cijeli život branio otadžbinu i bezbroj puta za nju stavio glavu u torbu. Jasno je da kod takvih ljudi nema mjesta strahu.

“Ne bojim se sada, kao što se nisam bojao ni tada kad se desilo. Mislim da političari ne govore o tim stvarima jer se boje da će uneti paniku među narod. Ali, ja lično smatram da je krajnje vrijeme da se pomirimo sa tim da nismo sami u svemiru”, govori, i ponovo se u njegovom pogledu vidi da se prisjeća jednog od susreta sa NLO.

“U proljeće 1972. po lijepom vremenu, nekako u ranim popodnevnim satima, u prednjoj kabini aviona MIG-21 poletjeh na rutinsko izviđanje vremena. Na oko 6.000 metara, kada smo postizali zadatu visinu negdje iznad Plaškog, naprijed, malo udesno od pravca našeg leta, na velikoj visini ugledah vrlo blještavo osvijetljen predmet poput velike zvijezde srebrnastog sjaja. Produžim ka objektu, jasno ga vidim, približavam se. Ovo kao da lebdi, javih preko radio stanice”, prisjeća se Suad.

“Približavam se objektu koji je još znatno iznad, na 17, 19, možda 22 ili 24.000 metara!? Ali što sam mu bliže, sve je veći. Pokušavam utvrditi da li je okruglog ili diskolikog oblika. U momentu taj objekat krenu u suprotnom pravcu, ka zapadu, smanjivao se, intenzitet bleštavila se smanji, ugasi i u sekundi mi nestade iz vidokruga!

Ono što me impresioniralo je što je krećući se brzinom od 4,5 ili 6000 km/h – tu brzinu postigao trenutno! Iz mjesta, kako bi to rekli u žargonu. Ne, on nije ubrzavao. Taj objekat je krenuo i nestao tom brzinom!”

O ovom, prvom susretu, nije pričao ni sa kim. Znao je da ne smije.

Nekoliko meseci kasnije bio je lijep ljetni dan bez ijednog oblaka na nebu. Suad je ležao na jednoj od uskih klupa na aerodromu u Bihaću i gledao u svijetloplavo podnevno nebo iznad aerodroma.

“Ugledah srebrenasti balon prečnika nešto večeg od jednog metra koji svaki dan tačno u podne meteorolozi sa našeg aerodroma puštaju, prate instrumentima i mjere pravce vjetra i karakteristike vazdušnih strujanja. Bio je na visini oko 600, možda 700 metara. Pogledah na sat. Još 15-ak minuta, pa podne. Meteorolozi malo poranili, nestrpljivi valjda ili nekome netačan sat. Ustadoh sa klupe. Gledam. Nešto mi čudno”, priča nekadašnji pilot.

“Evo ga NLO, izgovorih ne znajući šta drugo da kažem, a da i drugima skrenem pažnju na taj balon koji mi se nekako neuobičajeno ponaša. Koji stoji u mjestu, ne penje se, ne smanjuje se do iščezavanja iz vidokruga kada se popne na preko 3.000 – 4.000 metara ili uroni u neki oblak.

Odjednom, nepoznati objekat u sekundi nestade iz vidokruga. Ubrzao je trenutno, bešumno, opet u pravcu zapada, Plitvičkih jezera. Nas nekoliko koji smo tog momenta gledali u taj objekat, samo se zgledasmo. Nismo čak ni komentarisali. Nismo imali šta i o čemu da komentarišemo.”

Suad je nakon tog susreta nastavio da obavlja svoje dužnosti, kao da se ništa nije desilo. Međutim, nije prošlo ni godinu dana, a novi susret se desio.

Bilo je to krajem 1973. ili početkom 1974. godine. Letio je svoj drugi trenažni noćni let.

“Nad sjevernom periferijom Karlovca postigoh zadatu visinu kada mi kontrolor naredi zaokret ka jugu. Upravo po preletu tog mjesta, ugledah ispred sebe na daljini od nekoliko kilometara niz svjetala kojima sam se brzo približavao. Ispustih vazdušne kočnice ne mijenjajući snagu motora.”

“Vidim svjetla. Kao kod putničkog aviona”, javih.

“Nema tu nijednog civila”, čuh odgovor kontrolora sa zemlje.

“Približio sam mu se i imao utisak da svjetla lagano mijenjaju nijansu, boju između svetlo zelene, žute i blago ljubičaste. Nisam imao predstavu kojih dimenzija je taj objekat, koliko duga je linija čudnih svjetala.

Niti sam kome pričao, a niti me ko pitao šta sam vidio i doživio u tom letu. Prosto, tada se o tome nije govorilo. Sve do sad, kada sam napisao knjigu o svojim iskustvima”, priznaje Suad.

Pukovnik Suad Hamzić rođen je 16.7.1945. godine u Sarajevu. Završio je srednju vojnu školu Maršal Tito Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u Mostaru, a zatim je u jesen 1963. primljen u Vazduhoplovnu vojnu akademiju JRZ-a u Zadru koju je pohađao do 1966. godine.

Letio je na F-84 Tunderjetu, F-86 Sabreu i svim verzijama MiG-21 koje je JNA imala u službi.

Bio je vojni ataše u Turskoj, pilot koji je testirao avione u SAD… Otišao je 1993. u penziju poručivši kolegama: “Sa vama više ne mogu, a protiv vas neću!”.

Hamzić je jedan od dvojice pilota Mig 21 koji je 20. avgusta 1970. poslat da “preplaši” američku Šestu flotu koja se našla blizu Briona dok je Tito bio na odmoru. Nad Istrom je presreo američki “avaks”, a aprila 1974. nije uspio da obori špijunsku sondu zakačenu za balon nad bosanskim šumama. Umakla mu je u oblake.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh