BiH

Ismail kao inspiracija: “Došlo mi je da udaram glavom, ali kada sam ga vidio…”

On može sve. Tako sam za sebe kaže dječak o kojemu govori cijela regija. Šestogodišnji Ismail osvojio je zlatnu medalju na regionalnom prvenstvu Hrvatske za osobe s invaliditetom. Ismail Zulfić je rođen naime, bez obje ruke, s deformisanom desnom nogom. Uprkos tome, posjeduje nevjerovatnu volju za životom i širi zarazan osmijeh gdje god se pojavi.

Ismail Zulfić - Anadolija

Advertisements

Šestogodišnjeg dječaka iz Zenice, Ismaila, već sada slave kao heroja nacije, sve zbog snage volje i smiješka kojim nadomijesti sve ono što nema. Ali njegovo je rođenje roditeljima donijelo najveći izazov u životu.

“U početku sebi postavljaš pitanja na koje nema odgovora. Ali vremenom, valjda Bog da snagu da više ni ne razmišljaš o negativnim stvarima, već samo pozitivnim”, kaže Ismailov otac, Ismet.

“Vjerujte mi, dođe mi da se slomim, da udaram glavom… Ali, kada vidim njegov osmijeh, volju za životom, inspiraciju, onda se trznem i kažem, idemo dalje”, kaže majka, Emina.

Zbog njegovog načina života, u kojemu sve obavlja nogom, postojao je strah od povrede kičme. Stoga, svaki drugi dan, roditelji Ismaila vode na olimpijski bazen i to u 80 km udaljeno Sarajevo. Plivanje je prvo počelo je kao terapija, a vremenom postalo avantura u kojoj je Ismail pronašao sebe. Bazen je postao njegov teren. Mjesto gdje je naučio ne samo plivati već i takmičiti se. Na svom prvom takmičenju, i to međunarodnom, osvojio je zlatnu medalju, piše “Dnevnik“…

“Rezultat je bio jedini koji on priznaje, pobjedio je”, kaže Amel Kapo, Trener PK Spid.

Najveći izazov bio je kako ga socijalizovati s drugom djecom. Potraga za vrtićem, bila je kaže Elmina kao traženje igle u plastu sijena. Vrtići su ih redom odbijali. Spas je bio u Sindibadu. Malom vrtiću u Zenici koji je odmah prihvatio Ismaila.

Teta Nisveta, odigrala je glavnu ulogu, pripremivši djecu na situaciju u kojoj se nalazi Ismail, ali i njega samoga na novo okruženje. Sve to je postigla izmislivši priču o leptiru bez krila.

“Leptir je bio bez krila, ali to nisam rekla u startu, nego sam rekla da je bio pametan, dobar, da zna svašta, da voli se družiti… Na samom kraju sam rekla da ima nedostatak, ali to više nije bilo bitno jer su ga oni do tada već prihavtili zbog njegovih kvaliteta”, kaže Nisveta Kozlić, odgajateljica u vrtiću.

Prilagođavanje još uvijek traje, stoga jedan dan u sedmici, sve je podređeno njemu. Igranje, crtanje, sve bez ruku.

“Kako on prednjači u tim igrama, on je njima heroj, a to onda ide u prilog njegovom samoupouzdanju i samopoštovanju”, kaže Nisveta.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh