ODGOVORNOST! - #ostanikuci - #ostanidoma
BiH

Sjećanje na Hrvaticu, Srpkinju i Muslimanku koje su zajedno poginule spašavajući unesrećenog partizana Emira Pašića

Veliki broj Bosanaca i Hercegovaca sa posebnim pijatetom se sjeća perioda Titove Jugoslavije u kojoj su bratstvo i jedinstvo bili na prvom mjestu. Gotovo da je potpuno nebitno bilo je li neko musliman ili kako se ko krsti.

Uz muziku, popularne Levi'ske i Yugu 45  mladi su se zabavljali i vjenčavali i, iako pristalice određenog religijskog opredjeljenja, djeci nadjevali imena drugih vjera. Savremenici tzv Titove Jugoslavije koji su baštinili bratstvo i jedinstvo sa posebnim pijatetom se prisjećaju djevojaka koje su u martu 1945. godine život izgubile spašavajući unesrećenog Emira Pašića. Sedamnaestogodišnja hrvatica Zdenka Karačić poginula je sa devetnaestogodišnjom muslimankom Eminom Merdan i dvadesetdvogodišnjom srpkinjom Ljubicom Remetić. Njih tri su bile bolničarke XIII hercegovačke brigade 29. udarne divizije jugoslovenske vojske.

U konstalaciji današnjih političkih prilika u BiH, ovaj slučaj gotovo da je nemoguć. Takvim se čini zbog društvenih prilika koje su vješto iskonstruirali oni koji su 90-ih godina vodili rat na prostoru gdje je nekada vladalo bratsvo i jedinstvo. Zbog nesreća koje je preživio svaki narod ponaosob, normalno je postalo da Hrvat okreće glavu od dojučerašnjeg prijatelja Bošnjaka, Bošnjak od komšije Srbina, Srbin od prijatelja Hrvata i Bošnjaka i tako dalje. Takav odnos godinama je pomno konstruisan i čini se da je u današnje vrijeme doživio pravu ekspanziju zbog čega je herojski podvig mladih bolničarki široj bh javnosti gotovo potpuna nepoznanica, piše “Haber.ba“…

Njihovu žrtvu danas veličaju i čuvaju od zaborava tek poneki živi učesnici NOR-a čiji odlazak će, u konstalaciji današnjih prilika, značiti i zaborav priče o bolničarkama, različitih etničkih i vjerskih konfesija koje su zajedno poginule braneći unesrećenog muslimana, partizana Emira Pašića.

U njihovu čast podignut je spomenik bratstva i jedinstva u mjestu Rogalj na Ivan Sedlu, između Konjica i Sarajeva, gdje će svratiti tek poneki entuzijasta željan ljepšeg života u BiH. Možda će ostaviti i poneku crvenu ružu koja će simbolizirati uvenuće mladih pupoljaka koji su možda imali sreću da ne učestvuju u razaranju koje je 90-ih godina vođeno po kriteriju etničke i vjerske pripadnosti.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh