BiH

Hercegovački biser, kako ga vole nazvati, zimi je pust: Ko je ostavio cipele u Počitelju?

U onom periodu godine kada svi hrle na hrvatsko more, niko ne prođe pored Počitelja a da ne zastane, pa makar se samo napio hladne vode iz hercegovačkog kamena. I kad krenemo iz jedine nam države, u Počitelju se pije posljednja bosanska kahva i, kad se vraćamo u jedinu nam državu, opet se u Počitelju pije ona prava bosanska, kakve nema u Hrvatskoj. Nema i tačka.

Počitelj - Avaz.ba

Slabo se ulaže

A kad dođe zima? E onda “kuku, majko”, kako tužno izgleda ovaj gordi stari grad. Obiđe ga ono malo “domorodaca” iz Ševaš njiva, Tasovčića i s Bivoljeg brda. I reporter “Avaza” obišao je Počitelj”…

Na ulazu s ceste, reklo bi se da “nema duha”. A sve suncem okupano. Začu se sa munare ezan za podne-namaz.

“A đe si ti zalut'o, braca”, progovori neko iza ugla, kraj jedne od tri radnje.

Mora se popit’ kahva ovdje, vidi lijepog vremena”, bio je naš odgovor.

Termometar pokazuje nevjerovatnih plus 8 stepeni, ma ljepota. Naručismo kahvu i sjedosmo vani.

Naš prvi sagovornik je Almir Rahić, pripadnik Oružanih snaga BiH, smješten u kasarni u Čapljini.

Rahić i Džananović: Samo rijetki gosti svrate

“Vidi ti ove ljepote, a nema nikoga. Dođe malo Turaka preko zime. Kad dođe jesen, nama kao da vrijeme stane. Ništa se ne događa”, govori Rahić.

On je vlasnik jedne od radnji, ali je njegova zatvorena.

“Kome da prodajem? Žalosno je šta rade od ovog bisera. Općinu Čapljina ništa ne zanima. Može ovdje sve izgorjeti, stvara se osjećaj da Počitelj više nikome nije bitan. Slabo se ulaže u turizam, a ne možemo se osloniti samo na ljeto i na ljude koji idu na more”, govori Rahić.

Armin Džananović, konobar, kaže nam da je nekada igrao za Fudbalski klub Sarajevo.

“On igrao za Sarajevo, a vidi mu tena plavih”, bocka ga Rahić.

“Eto, da nisi ti došao danas, ne znam da li bi iko sa strane svratio. Zna se desiti da danima niko ne stane ovdje”, govori Džananović.

Put prema kuli izuzetno je ugodan i lagan. Lakše nego ikad. Poslije sibirske zime, otkrovenje u Počitelju došlo nam je kao pijanom plot.

Cipele ostavljene kraj ceste

Prodaja suvenira

Čuju se neki glasovi. Nura i Fadila prodaju suvenire. Stolovi su im na stazi, a one su izišle na jednu od brojnih uzvisina Počitelja pa se sunčaju.

“Hoćeš li šta pazariti, momak, ako nećeš, da ne silazimo džaba”, upitaše.

Ko će silaziti radi suvenira od dva-tri eura…

Napuštajući Počitelj, jedan detalj zape nam za oko. Pored ceste, na stolu nekog od prodavača voća, cipele. Smeđe. Malo starijeg kalupa.

Ima goleme simbolike u ostavljenim cipelama na ulazu u Počitelj. Kao da je neko došao, tu se izuo i odbacio cipele.

Ili je pobjegao bosonog, glavom bez obzira. Kako god, pitanje je: Ko je ostavio cipele u Počitelju?

Zabranjen parking

Možda bi turisti i prolaznici i zastajali u ovom gradu kada bi imali prostor za parkiranje automobila. Neki pametnjaković je, ima dvije godine, zabranio parkiranje na ovom dijelu, time direktno utječući na broj posjeta Počitelju.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh