BiH

Zaštićeni svjedok: “Ljudi iz Srbije su mi došli pred vrata i pitali koliko želim para da svjedočim protiv Orića”

Nakon što je postupajući tužilac Miroslav Janjić okončao proces dokazivanja krivnje u slučaju Naser Orić i Sabahudin Muhić danas su pred Sudom BiH svjedočila dva svjedoka odbrane. Na samom početku ročišta, advokatica Lejla Ćović tražila je da Sud BiH odobri mjere zaštite za prvog svjedoka što je Sud to i dozvolio.

Naser Orić - Faktor.ba

Advertisements

Svjedok O2 na početku svjedočenja kazao je da je prije rata živio u Bratuncu te da je radio kao poljoprivrednik, piše “Avaz“…

“Tu sam ostao do maja 1992. godine. Kada je počela masovna egzikucija pobjegli smo iz Bratunca, a zatim smo megafonom bili obavješteni da se predamo. Odlučio sam da uzmem oružje i da krenemo prema Potočarima. To je bilo 13. maja. Omladina je išla sa mnom. Dobili smo dojavu da nam prave zasjedu pa smo skrenuli prema Pečištu”, kazao je svjedok O2.

Pokušali su naći prenočište, kaže da je bilo mirno par dana.

“Kada smo došli u Likare vidjeli smo da Srbi pale kuće. Da bi zaštitili žene i djecu, izašli smo iznad kuća u Pećištima iznad Likara i formirali liniju odbrane. Bilo je oko 100 boraca na toj liniji, a komandir sam bio ja, a znao sam imena svih ljudi koji su bili na liniji”, priča svjedok O2.

Advokatica Ćović prilaže svjedoku O2 podatke i sliku zaštićenog svjedoka O1 koji je svjedočio 23. februara ove godine, a koji je tada kazao da je vidio Nasera Orića kako ubija tri srpska zarobljenika u selima Zalazje, Kunjerac i Lolići koja se nalaze u blizini Srebrenice.

Ova osoba nikad nije bila pripadnik linije odbrane. Nikad nisam čuo za njega, vidim po podacima koje ste mi priložili da smo iz iste Općine, međutim nikad čuo za njega, a pogotovo vidio”, kazao je svjedok O2.

Potom ga je advokativa Ćović pitala da li su mu poznata imena Alija Maškić i Fikret Mustafić zvani Šiptar na što je svjedok kazao da nisu i da sigurno nisu bili pripadnici njegove linije.

“11. jula u večernjim satima sam obaviješten da će sutra biti napad na vojne ciljeve, a dobio sam zadatak da im odvučem pažnju prema selu Andrići. Krenuli smo zorom, oko 5 – pola 6 sa Likara. Otišli smo prema Obodima i čekali smo kad će početi pucnjava. Oko 8 sati počela je žestoka paljba. Krenuli smo prema Andrićima i svi borci su bili sa mnom. Dva su ranjena i vratili smo se u Likare”, kazao je svjedok.

U toku noći sa 11. na 12. jula, svjedok priča da mu je prišao kurir i tražio granatu jer je trebala u Zalazju i potom je krenuo prema brdu Zanik, gdje je na vrhu zatekao grupu ljudi iz Potočara.

“Na vrhu Zanika imao sam dobar pogled. Centar sela Zalazje vidio sam kao na dlanu. Na dijelu groblja vodila se žestoka borba. Krenuo sam prema Srebrenici. Do 16 sati niko od Armije BiH nije ušao u Zalazje, jer je bilo strašno granatiranje, bilo je mina. Naser Oriće je bio ranjen tog dana oko 16 sati i nisam ga vidio tokom napada. Čuo sam da je ranjen u lijevu nogu”, dodaje svjedok.

Na pitanje advokatice da li ima ikakvih informacija da su srpski vojnici bili zarobljeni, svjedok je kazao da od 1992. do 1995. godine nikad nije ni čuo ni vidio za to.

Pred kraj svog svjedočenja, svjedok O2 dodaje da su mu u oktobru prošle godine ispred kuće došla dva terenca beogradskih registarskih tablica.

“Dvojica krupnijih mladića, oko 30-ak godina su imali, prišli su mi i pitali da li sam ja taj i taj. Rekao sam im da su pogriješili. Nisu mi povjerovali. Dali su mi papir i rekli da napišem cifru. Tražili su da svjedočim protiv Orića. Nudili su mi da dođem kao zaštićen svjedok, da će moja porodica dobiti novi identitet, opet sam im rekao da su pogriješili i ušao sam u kuću. Opet u februaru ove godine su došli. Ovaj put bio je momak i žena plave kose, imali su isti naglasak kao ovi prije, ali registraciju nisam vidio jer su je prekrili nečim. Pitali su me da li sam se predomislio i opet sam im rekao da su pogriješili i da ne znam o čemu govore”, istakao je svjedok 02.

Drugi svjedok na ovom suđenju je bio Sabit Halilović, koji je kao pripadnik jedinice Zulfe Tursunovića bio u akciji na Zalazje. On je kazao da je bio na koti koja se nalazila na oko 500 metara od groblja, te da je ranjen 12. jula i kad su ga izvlačili već je bio pao mrak.

“Sa ostalim borcima tamićem sam prebačen u bolnicu u Srebrenicu. Nismo mogli proći kroz selo jer su tu bili Srbi. U tamiću su bili naši ranjeni borci, a ne srpski zarobljenici. Sutradan u bolnici me podsjetio Zulfo i Mujo Begić, hvalio se kako je ubio sudiju Slobodana Ilića, da je dva šanžera potrošio. Zulfo mi je rekao da je osvetio svaku moju ranu, a pogodila su me 84 gelera”, kazao je Halilović.

Nastavak suđenja zakazan je za 27. decembar.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh