BiH

HRVATSKI ANTIBOSANSKI NACIONALIZAM – Stvarna prijetnja Bosni!

Antibosansko djelovanje iz susjedne Hrvatske ima dugu historiju koja seže u srednji vijek. Mnogo su nevolja, zla i patnje nanjele klevete na Bosnu i dobre Bošnjane koje su iz susjedne katoličke Hrvatske upućivali srednjovjekovni hrvatski svećenici i velikaši papi u Rimu.

Natpis na sarajevskoj katedrali “Katolici Bošnjaci grada Sarajeva - Blogspot

PIŠE: Senad UŠANOVIĆ

Papski Rim je tada bio centar svjetske moći i iz tog centra su pozivani krstaši da “ognjem i mačem” unište bosanske “ekstremiste”, bogohulnike  kako su oni nazivali pripadnike bosanske crkve (paterane ili bogumile).

Krstaški pohodi  i politička uplitanja u Bosni pod pokroviteljstvom  Katoličke crkve i Pape  od 13. do 15. stoljeća/vijeka  historijski  su dokumentovani . Neprijatelji Bosne su  posebnost „bosanske vjere“  itekako koristili da  neistinitim ljagama utiču na Inkviziciju i navedu  tadašnji  svjetski  centar moći – Rim i Papu da pokrene rat  iz Hrvatske i Mađarske protiv Bosne i dobrih Bošnjana.

Oni su vijekovima planirali porobiti ili podjeliti Bosnu ali bez dugotrajnog uspjeha.

Bosna je tako oslabljena  postala lahak plijen Osmanskoj  imperiji.

Bošnjani katoličke vjeroispovjesti su 28. maja 1463 od osmanskog sultana  Mehmed II Fatih-a dobili dokument “Ahdnama” kojim im je garantovana sloboda ispovjedanja katoličke vjere i  osigurana ljudska prava.

Osmanski sultan je u Bosni pokazao ljudsku  toleranciju  u istom vremenskom periodu  dok se muslimani i jevreji proganjani  i ubijani u katoličkoj Španiji.
Ovaj islamski  dokument iz Bosne  kojim se garantuju  osnovna ljudski prava je napisan gotovo 500 godina prije “Deklaracija o ljudskim pravima” 1948. godine.

Projekat iz susjedne hrvatske: Formiranje  hrvatske nacije u Bosni i Hercegovini

Proces nastajanja hrvatskog  nacionalizma je počeo u 19. vijeku  kao reakcija na mađarski nacionalizam koji se pokušao poturiti u Hrvatskoj i na taj način položiti  pravo Mađara  na hrvatski teritorij.

No, isti recept  su  u Bosni primjenili hrvatski nacionalisti. Ante Starčević se smatra  začetnikom hrvatskog nacionalizma u Hrvatskoj. On zajedno s Eugenom Kvaternikom osniva Stranku prava i širi velikohrvatsku ideju u Bosni. Stjepan Radić djeluje u Bosni kao plaćenik hrvatske vlade  da propagandom pospješuje  formiranje hrvatske nacionalne svjesti   kod bosanskih katolika. Iz susjedne  Hrvatske u Bosnu dolazi Klement Božić 1862. godine sa zadatkom da utiče na Bošnjake katolike u BiH da se oni  izjasne kao Hrvati.

Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine je svakako doprinjela pojačanom uticaju Katoličke crkve na stanovništvo.  Katolički  svećenik iz Hrvatske, Josip Stadler je 1881 postavljen za  Nadbiskupa  vrhbosanskog sa sjedištem u Sarajevu. Ovaj došljak iz Hrvatske je  propagirao i poistovjećivao hrvatsku  nacionalnu pripadnost s  katoličanstvom  i zagovarao prelaz (pokrštavanje) muslimana na katoličanstvo.

Kroz institucije Katoličke crkve su  realizirani velikohrvatski planovi   na  „formiranju“  hrvatske nacionalne svjesti kod katoličkih Bošnjana i na taj način su vremenom  većinu  katoličkih Bošnjana pretvorili u Hrvate. To je realna nepovratna historijska činjenica.

O etničkim korjenima bosanskih katolika svjedoči izmedju ostalih i bošnjački katolik Fra. Ivan Jukić (1818-1857) koji je u svom  proglasu napisao:

“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo…”

Natpis na sarajevskoj katedrali “Katolici Bošnjaci grada Sarajeva 1887” (Slika uz vijest) dokazuje das u bosanski katolici koristili etnički naziv Bošnjaci.

Brojni historijski  dokumenti  pokazuju da su bosanski katolici sebe nazivali Bošnjacima / Bošnjanima a  svoj jezik  bosanskim. Srednjovjekovni  bosanki vladari ( Banovi,Kraljevi , Kraljice i plemići)   prema pisanim dokumentima  pripadaju narodu “dobrih Bošnjana”.

Uprkos tome,  historija dobrih Bošnjana se uporno pokušava lažima prikazati kao hrvatska. Bosanka kraljica Katarina , bosanski herceg  Stjepan Kosača se se slave s hrvatskim obilježjima.

To je očigledni   nastavak velikohrvatske   nacionalističke politike u Bosni i  koji bi u budućnosti  mogao  stvoriti nove probleme.

Nakon sloma Austrougarske monarhije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (  od 1929. Kraljevina Jugoslavija)   hrvatski antibosanki nacionalizam kulminira dogovorom sa Srbima ( sporazum Cvetković-Maćek 1939.)  o podeli Bosne i stvaranju Banovine Hrvatske kojoj bi pripali djelovi teritorije Bosne i Hercegovine. Sporazum je napravljen na štetu autohnonog stanovništva  Bosne i Hercegovine – Bošnjaka.  Početak  2. Svjetskog rata je spriječio realizaciju ovog antibosanskog  sporazuma.

Velikohrvatski  nacionalizam je svoj najekstemniji oblik poprimio  kroz ustaški pokret  i fašistički projekat   Nezavisne Države Hrvatske  NDH od 1941 -1945. godine.

U hrvatskim  fašističkim  koncentacionim logorima ( Jasenovac  …) je ubijeno    desetine hiljada Jevreja,  Srba, Roma ali i Bošnjaka i Hrvata  koji se nisu slagali s velikohrvatskom fašističkom ideologijom.

Nakon drugog svjetskog rata i sloma fašističke Nezavisne Države Hrvatske  u Socijalističkoj Republici Jugoslaviji se nije mogao otvoreno propagirati  antibosanki  nacionalizam  iako je bio uvijek  prisutan kroz nepriznavanje  Bošnjačkog naroda  i  stvaranje  privrednih i političkih afera u Bosni.

“Odselili smo u Hrvatsku, pošto smo bili pohrvaćeni Bošnjaci i imali tu, neku drugu, rezervnu domovinu. To sve meni onda nije bilo jasno jer sam bio malo dijete.” (Željko Miličević – http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=51029)

Krah komunizma i raspad   Socijalističke Jugoslavije je  opet oslobodio antibosanske   nacionalističke “duhove” u Hrvatskoj i Srbiji.

Misleći kako su Bošnjaci i bosanski patrioti slabi , velikohrvatski nacionalista  Franjo Tuđman je  u  srbijanskom Karađorđevu zajedno sa srpskim  nacionalistom  Slobodanom  Miloševićem  dogovorio podjelu Bosne  po kojem se podrazumjevalo da se teritorija u kojoj su većina Bošnjaci  etnički očisti.

Ovim dogovorom je indirekto planiran i zločin nad bošnjačkim narodom.

Vođeni  ovom antibosanskom politikom  hrvatski nacionalisti su  počinili brojne zločine nad Bošnjacima a  najzvjerski je  Masakar u Ahmićim u kojem su  bojovnici HVO-a 16. Aprila 1993. u selu Ahmićima kod Viteza ubili 116  ljudi ( bošnjačkih civila) od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18 godina.

Teritorija  koju su kontrolisale hrvatske vojne snage HV I HVO je  etnički očiščena od Bošnjaka  i  formirana je  takozvana Hrvatska  Republika Herceg Bosna. Ova zločinačka tvorevina je prema  Tudjmnovoj ideji trebala da se priključi  Hrvatskoj.

Zločinci i neprijatelji Bosne,  Tuđman I Milošević  su potcjenili  duh i spremnost  bosanskih  patriota da brane domovinu Bosnu.  Bosna je ponovo odbranjena.
Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma  rat u Bosni je završen  ali antibosanski nacionalizam  nije poražen niti je sankcionisan.  Antibosanski nacionalizam  otvoreno  egzistira i razvija se  u područjima iz kojih su prognani Bošnjaci  i u kojima ulice još uvijek nose imena po  fašistima, zločincima i najvećim neprijateljima Bosne.

Najveću opasanost  po državu  Bosnu  i Hercegovinu  i po njene narode koji žele živjeti u miru predstavlja konstanta  direktna ili indirektna  podrška antibosanskoj politici koja dolazi iz Hrvatske i Srbije. Ova politika zla je podložna da bude iskorištena od globalnih centara moći da izazovu nove sukobe na Balkanu  ukoliko to oni odluče.

Sadašnje i buduće generacije moraju biti stalno budni i spremni na odbranu domovine Bosne (i Hercegovine) na svaki način.

Neprijatelji Bosne i njenih građana bi to trebali imati na umu!

Planiranje zla Bosni, nije donjelo nikakvu sreću, niti blagostanje ni hrvatskom,  ni srpskom a ni bošnjačkom narodu.  Antibosanska politika je svakako  za bosanske Hrvate i Srbe  kontraproduktivna.  Ova zlonamjerna politika želi da od nekoć ponosnih  veselih Bosanaca i Hercegovaca napravi gomilu  deprimiranih  gradjana bez perspektive i pod stalnim pritiskom i prijetnjom novih sukoba.

Nadajmo se da većina gradjana Bosne i Hercegovine neće “nasjesti” na ovu  politiku nego će početi razvijati ljubav i naklonost prema svoj rodnoj grudi i prekrasnoj domovini  u miru – multientničkoj Bosni i Hercegovini.

Senad Ušanović
Glas Za Bosnu


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh