BiH

Isplati se biti među najboljima: Harun je diplomirao desetkom, Kaća devetkom i oboje su odmah dobili posao

Po završetku srednje škole, koja je bila svojevrsna light priprema za život, mladi ljudi se nađu pred novim, vrlo važnim izazovom.

Harun i kaća - Source.ba

Advertisements

Kao djeca su željeli biti doktori kako bi spašavali živote, neki su maštali o tome da budu na televiziji, drugi da brinu o životinjama, treći da uče djecu. Želje i snovi su se u međuvremenu uglavnom promijene, a dojučerašnja djeca se nađu pred trenutkom odluke – šta izabrati, čime se baviti, šta postati u životu, raditi ono što volim ili ono što će se isplatiti?

U Bosni i Hercegovini najveća dilema je upravo ovo posljednje. U našoj zemlji je prije odabira fakulteta poželjeno otvoriti stranicu Zavoda za zapošljavanje i informisati se o traženim kadrovima jer niko ne želi biti dio statistike nezaposlenih s diplomom u džepu.

Harun Hindija je prvi ciklus studija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu završio prosjekom 10,00 i dobitnik je Zlatne značke UNSA. Druga je godina master studija Teorijske kompjuterske nauke na PMF-u, a paralelno radi u jednoj kompaniji.

“Mislim da sam važan korak napravio pri odluci o upisivanju fakulteta. U srednjoj školi sam se bavio uglavnom matematikom, ali pri upisu na fakultet odlučio sam se za Teorijsku kompjutersku nauku dijelom jer sam mislio da će mi se svidjeti, što se na kraju i ispostavilo, ali najviše jer sam smatrao da je to struka u kojoj, ako budem dovoljno uspješan, sigurno neće faliti posla. Na neki način sam očekivao da će biti posla, ali uvijek je lijepo kada se u to uvjerite”, kazao je Harun za “Source“…

Već na početku drugog ciklusa studija dobio je ponudu jedne kompanije koju je odbio jer zbog obaveza na fakultetu nije mogao pristati na puno radno vrijeme. Ubrzo nakon toga je prihvatio ponudu da postane dio projekta u kojem može iskoristiti i znanje i talent. Biti među najboljim se isplatilo, ali nije bilo presudno, smatra naš sagovornik.

“Presudno je bilo to što sam na fakultetu većinu stvari učio znajući da će mi vjerovatno trebati, nije mi jedini cilj bio da predmete položim ili da dobijem što bolje ocjene. Ono što je još bilo bitno je što sam uživao učeći neke stvari na fakultetu, i to bi bila neka poruka studentima. Neka pokušaju razumjeti ono što rade, neka shvate da im je to bitno i neka uživaju u tome”, poručuje Harun.

I Kaća Hadžifejzović je imala sreće kada je u pitanju zaposlenje. U julu prošle godine je diplomirala na Muzičkoj akademiji, a već u augustu je postala nastavnica harmonike u Osnovnoj muzičkoj i baletskoj školi “Novo Sarajevo”. To što je diplomirala čistom devetkom i dobila Srebrenu značku Univerziteta u Sarajevu je odigralo veliku ulogu prilikom zaposlenja.

“Prijavila sam se na konkurs koji je objavljen u Službenim novinama. Prosjek ocjena jeste pomogao, ali moj odnos prema radu, već poznat profesorima sa mojih obrazovnih institucija, prilikom preporuka je takođe bio od pomoći. Ono što je bilo bitno je i završetak studija u roku. Da sam završila recimo u septembarskom roku, propustila bih veliku šansu za posao, koja je danas rijetka. Zadovoljna sam što mogu da budem dio odgojno-obrazovnog procesa djece, naročito kroz muziku. Iako je velika odgovornost, ne samo na meni već na svim prosvjetnim radnicima, do sada mogu reći da je to jako lijep posao”, rekla nam je Kaća.

U izboru fakulteta vodila ju je ljubav prema muzici, o novcu, tvrdi, nije puno razmišljala.

“Kad upisujete bilo koju umjetničku akademiju svjesni ste odmah da nećete biti oduševljeni zaradom. Znači, upisujemo zato što to volimo, barem bi tako trebalo biti. Jedna od mojih želja je bila da nakon Akademije nastavim biti koncertno aktivna, u bilo kojem smislu, kao i da prenosim stečeno znanje na naredne generacije. Dobila sam i jedno i drugo nakon završetka prvog ciklusa studija, moja očekivanja su ispunjena”, ističe naša sagovornica.

Harun i Kaća se slažu da je za svakog mladog čovjeka vrlo važno da svoje znanje konstatno nadopunjuje, a kad tome dodate originalnost, upornost i želju dobar rezultat je zagrantovan.

“Mislim da se to danas cijeni i naravno da je isplativo, jer dosta mladih danas odustaje, a to daje šansu upornim. Ostale vrline uvide profesori, a kasnije i poslodavaci. Kad svojim radom ostavite pozitivan utisak, svi će htjeti da vas angažuju. Osim toga, bitno je da smo svjesni da za rezultate treba vremena, tu je ključna upornost, a kad svako svoj posao radi najbolje što može, sve vremenom dođe na svoje”, zaključuje Kaća.

Italijanski književnik i novinar Edmondo De Amicis jednom je rekao: “Čitanje ne znači učenje. Čitanje je užitak, a učenje je napor. Doista, svi čitaju, a vrlo malo ih uči”. Neka vas Harunova i Kaćina priča podstaknu da budete oni koji će učiti.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh