BiH

Radovan Kesić skupio više od 1.300 časovnika: Možete mi tražiti sve, ali nemojte tražiti sat

Radovan Kesić u Maglajanima kod Laktaša u prethodnih više od 30 godina sakupio je više od 1.300 časovnika.

Radovan Kesić - Anadolija

Advertisements

U porodičnoj kući Kesića satovi su u svim uglovima, na policama, u vitrinama, na zidovima, ali najveći dio kolekcije smješten je u posebnoj prostoriji. Na pitanje kako se počeo baviti ovim neobičnim hobijem, Radovan Kesić je ekipi Anadolu Agency (AA) ispričao da je prvo kupio mali sat, a onda ga je “nešto vuklo da nastavi, vjerovatno nostalgija iz djetinjstva”.

“Kad sam bio mali nisam imao sat, rijetko ko u selu je imao sat. Onda smo se budili po orozovima. Danas su orozovi malo drugačiji, pjevaju svaki sat, a prije se znalo – ujutro, u podne i uveče. Želio sam uvijek sat kad sam bio mali, onda sam vidio lijep sat, pa kupio drugi, pa treći i tako dalje”, kazao je Kesić.

Prema njegovim riječima, njegova kolekcija i nema baš veliku materijalnu vrijednost jer nisu unikati niti starine. Uglavnom su to obični dječiji plastični časovnici, u raznim oblicima, bojama i sa raznim zvukovima za buđenje ili označavanje punog časa. Jedan zvuči kao lokomotiva, drugi kao motor, treći u obliku dinamita odbrojava prije eksplozije, a ima ih i koji sviraju poznate melodije ko što je lambada ili muzike naroda iz svih dijelova svijeta.

20161023_2_19716492_15294444_web

Bez obzira na malu materijalnu vrijednost Radovanu i njegovoj supruzi Mileni su neprocjenjivi.

“Svi su oni meni dragi i sve i jedan znam u glavu. Ako nađem negdje neki komadić znam od kojeg je sata otpao. Volim ih, šta znam, unučići vole, posla ima oko njih puno, da se čisti, ali u penziji smo imamo vremena”, kaže Kesić.

Iako nisu svi u funkciji, jer je potrebno mnogo baterija za njihov rad, većina je ispravna.

“Možda ima tri ili četiri da ne rade od tih 1.300”, rekao je Radovan Kesić.

Teško ih je kaže popravljati, ali ako se pokvare uglavnom im kupi zamjenski mehanizam i “na brzinu” ih popravi.

Svoj radni vijek Kesići su proveli u inostranstvu, pa je i njihova kolekcija sakupljena u brojnim državama.

“Kupovao sam i dobijao iz Mađarske, Slovačke, Austrija, Njemačke… Ovdje svagdje gdje god dođem vidim sat i kupim ga. Tako je i dan danas, neki dan sam kupio šest, sedam komada”, priča Radovan.

Na pitanje kako ih bira, kaže da to ne radi.

“Koji vidim – znam da ga nemam, sve i jedan znam. Lijepi su i volim ih. Možete mi tražiti sve, ali mi nemojte tražiti sat”, kaže ovaj kolekcionar.

Njegova ljubav prema satovima ipak ima granice, jer nikada nije nosio ručni sat.

“Ne mogu ga nositi, nekako mi smeta, ne znam zašto. Imam dva džepna, jedan je pozlaćen, ali nije to neka velika vrijednost, jedan je sa ikonom i njih ne nosim jer su ta vremena davno prošla kada su se nosili prsluci i džepni satovi”, ispričao je Radovan.

Kada su u pitanju posjetioci, njegova kolekcija uvijek je najzanimljivija bila njegovim unucima.

“Kad su bili mali, čim dođu odmah satove vade, stave po podu, ja im nakupim dosta baterija i onda su se igrali, ali su toliko pazili, nisu ih ruinirali, da su pokvarili ili nešto. Bivalo je dosta puta po noći u dva sata da me probudi čuje se neka dreka, vika, a oni naviju sat ga pa zaborave pa se aktivira po noći”, prisjetio se Radovan.

Sada su unuci odrasliji, ali i dalje rado pregledavaju kakvih sve satova ima u djedovoj kolekciji. Njihova baka, nada se da će ih upravo oni sačuvati i u budućnosti.

Milena sa jednakim žarom i ponosom priča o satovima, kao i “glavni kolekcionar” Radovan. Za održavanje, odnosno čišćenje ovakve kolekcije potrebno je dosta vremena, ali Milena i Radovan to rade zajedno pa im to ne pada previše teško. “Površinski” ih čiste svake sedmice, a tri do četiri puta godišnje organizuju generalno spremanje u kojem im pomaže i djevojka iz ovog mjesta koju angažuju za čišćenje. Za tri do četiri dana uspiju završiti sav posao.

Na pitanje kako joj je sa suprugom koji ima ovaj neobični hobi Milena odgovara – super. Oboje kažu da “kada bi ponovo došli na svijet ponovo bi se vjenčali”.

“Ima sve koje voli on, koje volim ja, unuci kad dođu imaju svoje koje oni obožavaju. Ja volim porcelanske i ove žute, djeca imaju motore, vozove, a suprugu su svi isti, svaki je jednako vrijedan”, kaže Milena.

Ona mu je rijetko poklanjala satove, uglavnom su kaže bili zajedno kada su ih kupovali.

“On to nađe sam, mi kada negdje odemo, kada ga izgubim znam da trebam ići tamo gdje su satovi, jer on odmah drži sat u ruci”, dodala je Milena Kesić.

20161023_2_19716492_15294446_web


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh