BiH

MAJKA MUSTAFE HAJRULAHOVIĆA TALIJANA – ODEM MU NA MEZAR I KAŽEM: “HOĆE BOSNU DA NAM RAŠČEREČE”

Nema noći ni jutra da majka ne uzme fotografiju da gleda sina, heroja Bosne i jednog od pokretača odbrane Mustafu Hajrulahovića Talijana, bez kojeg je ostala prerano, prije 18 godina. Majku rahmetli generala Armije RBiH Lutviju Hajrulahović posjetili smo u njenom domu dan uoči obilježavanja Dana Armije RBiH.

Mustafa Hajrulahović Talijan - Hayat

Dočekala nas je svečano obučena i uvela nas u dnevni boravak, gdje je s porodicom, unukom i kćerkom obilježavala svoj 86. rođendan, piše Hayat.

Obilazi mezar

Boli je to što, iako su decenije prošle od smrti generala Hajrulahovića, još ne zna od čega je tačno umro tog 8. marta 1998. godine, a nakon što je preživio agresiju i brojne opasnosti s kojima se suočavao. Lutvija kaže da “lažu da vrijeme liječi sve rane, jer bol i tuga za sinom ne jenjavaju” te da će “patiti i plakati za njim dok diše”. Često obilazi mezar u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu i razgovara sa sinom.

– Sjednem pored slike, isplačem se… i tako živim. Pričam s njegovom slikom, pričan s njim kad mu odem na mezar. Neko me jednom slušao dok sam mu na mezaru govorila: “Sjedi majka u haremu i govori sinu Mustafi – hoće da nam raščereče Bosnu… Neće, majko, stara je Bosna.” Neko je zapisao to i ostavio pod kamen na mezar. I sada to imam kod sebe – ističe Lutvija za “Avaz”.

Talijan tokom agresije na BiH: Jedan od pokretača odbrane umro u 41. godini, 8. marta 1998.

General, poznat po nadimku Talijan koji je dobio jer se dugo školovao u toj zemlji, bio je jedan od začetnika odbrane naše zemlje. Napustio je JNA 1991. godine i s porodicom se doselio u Sarajevo, koje je cijeli rat branio svojim životom i vojnim znanjem.

– U Njemačku je pošao da operiše vene. Kao da ga sada gledam kad je krenuo, dotjerao se, namjestio one svoje guste crne brkove i na vratima samo reče: ”Majko, guši me, nemam zraka.” Imao je samo 41 godinu. Nije ništa od života vidio, bio je dobar đak… Sve me podsjeća na njega – priča Lutvija.

Uspomene na sina
Na policama njene komode ima na stotine knjiga o ratu u BiH. Sve ih je Lutvija pročitala. Čita jer je, kaže, to opušta, ali i ta je tematika povezuje sa sinom. U mnogim knjigama pisano je i o Mustafi. Dok to priča, otvara jednu i kaže:

– Evo ga moj sin, a ispod piše “Bosanac, a Talijan”… Ima još jedna slika – govori dok okreće listove…

– Vidi mi ga ovdje što je mršav, ali je tako lijep – kaže Lutvija, koja za Mustafu kaže da je imao bosansko srce.

Fotografije i knjige su joj donijeli Mustafini saborci, a većinu je slika uramila i drži ih u spavaćoj sobi iznad kreveta.

I danas je, kako kaže, obilaze Talijanovi ratni drugovi, ali je boli to što ljudi sve više zaboravljaju hrabre sinove ove zemlje.

– Poslije smrti otišla sam da potražim Fahrudina Radončića da mu predam pismo koje mu je moj sin ostavio. Mustafa mu ga, nažalost, nije mogao uručiti – prisjeća se Lutvija.


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh