BiH

Starica s tržnice: Priča zbog koje suze same krenu

Uz brojne statuse na Facebooku kojima želimo osvijestiti i prijatelje i društvo, od prihvaćanja ljepote u svim konfekcijskim veličinama do prihvaćaja svih vrsta različitosti, uvijek se ističu oni koji pozivaju na humanost.

Kristina Božić - Zadovoljna.hr

A kada je u pozivu na humanost glavni lik bakica koja prodaje čajeve na stepenicama tržnice, nemoguće je ostati zatvorenog srca na dirljivost njene životne priče.

Jedan status na Facebooku u jednom danu lajkalo je 25 hiljada ljudi, a podijelilo gotovo 3.500 dobrih duša. Nije riječ o nikakvog trendu, opskurno odjevenoj zvijezdi ili političkom ismijavanju, piše “Zadovoljna“…

Riječ je o bakici Kristini Božić. Svoje godine ni sama ne zna, a svaki dan pred zoru odlazi na tržnicu u Banja Luci kako bi prodala čajeve od biljaka koje sama ubere.

61154464-bakica-trznica

Nema novaca za kupovinu štanda, zbog čega je inspekcija stalno tjera. Svaki dan tako odlazi, i ljeti i zimi, na hladne stepenice nudeći sve što ima ne bi li si osigurala osnove uvjete za život. Izgubila je jedino dijete, od tada je sama.

“Za vas koji niste iz Banja Luke priča ne mora da staje ovdje. Nije bakica iz Banja Luke ništa bitnija od bakice iz Sarajeva, Beograda, Splita, Tuzle ili bilo kojeg grada na svijetu. Jedina razlika je što ja primjećujem te ljude i razgovaram sa njima, pa vas priča više dotakne jer je ličnija i primjetite osobu kraj koje možda prolazite inače”, napisala je Slađana Trivić koja je fotografiju s dirljivim statusom napisala na svom Facebook profilu.

Status prenosimo i cjelosti uz poziv da sljedeći put obratimo pažnju na bakicu s neke naše tržnice, kupimo vrećicu čaja ili kilogram jabuka iz njezinog vrta. Uz osmijeh koji će joj vratiti nadu u dobre ljude.

Teška oktobarska magla je pritiskala grad. Gledala sam u promrzle ruke gunđajući jer mi je hladno. Onda sam je ugledala. Sjedila je mirno između trgovaca koji su vikali i bez riječi stiskala kalendar. Prišla sam i sjela pored nje. Podijelila je karton sa mnom, ljuteći se što sjedam na hladan beton. Ona je, kaže, navikla. Ne zna koliko kilometara pređe do Tržnice.

Probudi se u zoru, pa polako. U danu na čiji spomen se njeno lice pretvara u grč, izgubila je jedino dijete. Od tada je sama. Posao joj ne pada teško. Tečko bi joj bilo da mora da traži od drugih. Ove godine je vrijeme uništilo biljke pa je jedva našla koju za prodaju. Na sirotinju, kaže, udara i čovjek i Bog. Ne ljuti se. Tjerala je i inspekcija, ali za štand para nema pa neka “oni gore” rade šta hoće. Ljeti je toplo, pa joj sjedenje od 7 do 16h ne predstavlja problem. Zimi je najteže.

Hladnoća sa lakoćom savlada slabo staračko tijelo pa ostaje samo dok ne proda dovoljno da kupi hranu. Tada sva nada staje u neke užurbane korake, koji kraj nje prolaze kao da ne postoji. Pitala sam je da objavim priču, a ona je naglasila da uslikam robu, pa da narod probere ako mu nešto treba jer neće milostinju. Na rastanku mi je obećala da će se moliti za mene. Moli se kaže i za sve ljude kojima je teže nego njoj. A ima ih mnogo.

Udaljavala sam se nesigurnim korakom, stideći se svog gunđanja zbog hladnoće, problema koji su mi jutros bili veliki i neodređenih obrisa nezahvalnosti u mom sjećanju.

Ona je tamo svaki dan. Sa nadom gleda u vaše korake. Zaustavite ih na pravom mjestu.


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh