BiH

Hiljadugodišnja tradicija tetoviranja bosanskih katolkinja

Raznolikosti BiH su njeno najveće bogatstvo a tradicija koja seže u dubinu od 1000 godina je rijetko viđena u svijetu. Zanimljivo je da su od pamtivijeka u ovoj zemlji svi narodi čuvali svoje posebne običaje kojima ni zub vremena ni tehnološki napredak nije mogao ništa.

I dok omladina žuri za pomodarstvom naše pra bake i pra nene su bile začetnice nečeg što mi danas smatramo modernim. Vjerovali ili ne, ali takav je slučaj i sa tetoviranjem.

U hiljadugodišnjoj tradiciji bosanskih katolkinja postojao je običaj tetoviranja. Običaj je bio da se djevojčice tetoviraju u vrijeme kad se zacure pa bi se na taj način uvodile u svijet odraslih.

Uspomenu na takav običaj danas čuvaju katolkinje u selu Bare, nadomak Jajca.

Osamdesetdvogodišnja Ružica Jagodin sa ponosom pokazuje svoje ruke na kojima se nalazi trajni nakit.  Kaže da je sa 13 godina pristupila „bocanju“ i to baš na svetkovinu Svetog Josipa“. Za DW Ružica priča da se trajni nakit radi tako da se „Uzme ‘saje’ (čađa) i meda, dobro se pomiješa i onda se prvo napiše na ruke, pa se onda uzme igla i boca se. Poslije to prenoći, a onda sapereš i sve to ostane.”   Na ružicinim rukama vidljivi su tetovirani obrisi križa i narukvice.

U Jajcu živi i osamdesettrogodišnja Ivka Petrović. I na njenim rukama se mogu raspoznati istetovirani križevi koji su tako kvalitetno tetovirani da izgledaju poput pripijene narukvice.

Ivku su izbocali sa 12 godina. Kaže: „Moralo se to uraditi. Dok se krv ne ukaže, to se bocalo. Mi smo i plakale, ali džabe je, moralo se. Izdeverale’ smo.”

50-ih godina prošlog stoljeća praksa tetoviranja bosanskih katolkinja gotovo je u potpunosti prestala. Ivka tvrdi i da se jedno vrijeme stidjela svojih trajnih ukrsa jer je bila usamljena u njihovom nošenju. Kaže:, „Danas se sve poremetilo, umjesto da tetovira ruke omladina se tetovira po nogama i svugdje po tijelu“.

Zanimljivi su ti bosasnki običaju. Uz ove tetovaže bosanskih katolkinja vezuje se i priča da se običaj praktikovao kako bi se spriječilo otimanja djevojaka u vrijeme Osmanlijskog carstva i njihovog prisilnog prevođenje na Islam.

Etnolog Ivan Lovrenović za DW tvrdi da su djevojčice tetovirane na početku puberteta a običaj je kasnije sa promjenama vjerskih i civilizacijskih tekovina prilikom dolaska Osmanlija na prostor Bosne,  kod katoličkih žena poprimio i naglašenu funkciju vjerskog razlikovanja. Taj je običaj, imao svrhu da se po crtežima, simbolima, one vjerski raspoznaju kao katolkinje.

Etnolozi tvrde i  da se u slučaju ovih tetovaža radi o „zaostatku prastarih običaja, prethistorijskih koji se tiču centralnoga balkanskog areala Bosne, uskog područja za koje se pretpostavlja da su ga naseljavala Ilirska plemena kojima je tetoviranje bilo kultno-ritualni običaj koji je imao duhovnu funkciju.

Ovakav običaj je, tvrdi Lovrenović, vezan za prostor „na sjeveru do blizu banjolučkih krajeva, na jugu negdje do Rame, na istoku do Kraljeve Sutjeske, na zapadu do Jajca i Mrkonjić Grada.

Na Jajačkom području se tetoviranje uglavnom vršilo na svetkovinu Svetog Josipa, koji se u tim krajevima slavi 19. marta?   Moža su baš Ružica i Ivka jedne od posljednjih čuvara ove hiljadugodišnje bosasnke tradicije  koja je danas potpuno iščezla i pala u zaborav.

 


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh