Trenutno obavlja funkciju savjetnika u košarkaškom klubu Cluj. U razgovoru za “Direktno” kaže da su i kod Rumuna na snazi mjere protiv korona virusa, ali “bez histeričnih prijetnji naciji”, da je dobrog zdravlja, ali da rijetko izlazi iz svog doma.
Navikao je da se u ovo vrijeme igraju odlučujuće utakmice i to mu najviše nedostaje, kao i šetnja pored rascvjetalih trešanja i kafa s prijateljima uz čašu ljekovitog razgovora.
Da li pratite trenutnu situaciju u Srbiji?
“Svakodnevno pratim šta se dešava u Srbiji. Pomalo se glupo osjećam da komentarišem stvari koje sam prepoznao u najavi i o kojima sam pričao prije šest, sedam godina, kada nisam imao podršku, mislim prije svega na narcističke i diktatorske osobine vrha vlasti. Čudim se što veći broj mojih kolega iz košarke, ali i iz drugih sportova šute. Izuzetak je Milan Minić, popularni Slovenac, koji je veliki opozicionar. Nažalost, zbog svojih bolesti znam kako je bilo stanje zdravstva prije pandemije. I pored velike zahvalnosti i poštovanja prema nekim ljekarima zahvaljujući kojima sam sad u životu, stanje zdravstvenog sistema Srbije bilo je veoma loše i prije ove bolesti. Ljudi koji su za to nadležni nisu na vrijeme prepoznali opasnost od pandemije, a veliku grešku napravila je i Svjetska zdravstvena organizacija i svjetska farmaceutska industrija”, kaže Vujošević za “Direktno”.
Izgleda da sve zavisi od selektora, selektora koji ne sjedi na klupi nego igra i playa i beka i krilo i četvorku i peticu, a po potrebi zamjenjuje i čirlidersicu. Kako je to moguće, kakva je to igra? Naravno da se misli na Aleksandra Vučića.
“On nije selektor, on je predsjednik koji je odavno izašao iz svojih ustavnih ovlašćenja. Sad je ta krizna situacija zbog bolesti i ja bih želio da budem umjeren u kritikama. Ali mora da se kaže da je on odavno ukinuo institucije, da se ponaša raspojasano, da je prekršio Ustav uvođenjem vanrednog stanja bez odluke skupštine nad kojom ima potpunu kontrolu. Moć mu je udarila u glavu, nije svjestan zaludnosti veličine. Mislim da otkad je proglašena epidemija u Srbiji da on radi sa maksimalnom energijom, ali nažalost nije u pitanju timski igrač, već nastavlja sa diktaturom koja je u pojedinim momentima prelazila u tiraniju”.
Prije dva dana su javno priznali da su lagali narod. Priznali su da smo potpuno nespremni dočekali epidemiju koronavirusa. Mnoge je to koštalo života. Kakvo je to društvo u kojem ljekari lažu zarad nečijih političkih interesa?
“Srbija nije ozbiljna država sa ovom vlašću. I to se naravno naročito vidi u vanrednim situacijama”.
Nisu izrekli ni jednu riječ samokritike ni kritike na račun vlasti, ali su zato žestoko opleli po Novaku Đokoviću zato što je rekao da ima dilemu da li bi primio vakcinu protiv Covida 19?
“Novak je, po mom mišljenju, nešto najbolje što Srbija ovog momenta ima. Radi se o čovjeku koji nije doktor medicine, ali je doktor čojstva i junaštva. Posmatrajte samo ovaj njegov potez kad on daje pomoć Bergamu, kakav je to osjećaj plemića za momenat i za čin. Znam da se mnogo bavi istraživanjem zdravog načina života i da to primjenjuje. Sjećam se kad je meni slao telefonske poruke kada sam bio prvi put u bolnici zbog problema sa bubrezima. On je bio na turniru u Australiji, a meni je slao poruke s prijedlozima dijete koja bi mogla da mi pomogne. I sada takav čovjek ne može da kaže šta misli o vakcini i da se stavlja na stub srama, a da istovremeno dr Nestorović koji je virus nazvao smiješnim i kreirao jednu izuzetno pogrešnu startnu atmosferu ide s televizije na televiziju kao propagator politike partije na vlasti. Ja lično jedva čekam da se nađe vakcina i da se vakcinišem, ali to nema veze sa pravom svakoga, a pogotovo vrhunskog sportiste i čovjeka kao što je Novak Đoković, da ima svoj stav”.
Kad smo kod Đokovića, šta mislite kako će pandemija korona virusa uticati na vrhunski sport?
“Nisam optimista dok se ne pronađe vakcina. Vrlo teško je znati parametre budućeg života i situaciju sa sportom u predstojećem periodu. I sad se vidi koliko je sport važan. Od koliko ste samo ljudi koji sjede kod kuće kao u zatvoru čuli da se žale što nema utakmica. Specifična priroda sporta se pokazuje u tome što sportisti neće moći da nastave da rade svoj posao kao ljudi koji rade u kancelariji. Sportisti su ispali iz forme, jer su bez treninga, bez utakmica. Igrač kada izgubi tri dana zbog povrede nije više isti, tako da ako se razmišlja o pronalaženju načina za završetak sezone to neće više biti isto takmičanje. Sport će se djelimično vratiti u normalu tek kad se pronađe dobra vakcina protiv Covida-19”.
