Nikola Simić rođen je 18. maja 1934. godine u Beogradu, u pekarskoj porodici, a njegov 10 godina stariji brat je glumac Slavko Simić.
Prvu ulogu dobio je još kao student, 1957. godine u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, čiji je stalni član bio od 1959. do januara 2014. Od 1971. je igrao u predstavi “Buba u uhu” sa kojom je 7. juna 2011. proslavio jubilej – 40 godina igranja, a predstava je ušla u Ginisovu knjigu rekorda.
Proslavio se brojnim filmskim i televizijskim ulogama, a Dimitrije Pantić iz “Tesne kože”, dirigent Herbert fon Karajan iz filmova Druga Žikina dinastija i Sulude godine, samo su neke od rola po kojima je ostao upamćen.
Nikola je glumio i u brojnim TV serijama, a važan dio njegove karijere bila je i sinhronizacija crtanih filmova. Najpoznatiji je po liku Duška Dugouška i čuvenoj rečenici “Šefe, koji ti je vrag”.
Nikola je odrastao na Zvezdari, da bi se njegova porodica kasnije preselila na Topličin venac, što je, kako je govorio, njemu veoma teško palo jer je bio razdvojen od drugova. Jedan od trenutaka koji mu je zauvijek ostao urezan u sjećanje jeste bombardovanje Beograda, 6. aprila 1941. godine.
– Dаn je bio sunčаn i lijep, аli nаpolju se dešаvаlo nešto čudno. Kroz prozor sаm vidio ljude kаko unezvereni, u pidžаmаmа, bježe preko pаrkа. Čulа se vriskа djece u susjedstvu. Tаtа, štа je to? – kriknuo sаm prestrаvljen. Ništа, ne boj se! – umirivаo me je otаc. Ništа, sine, vojnа vježbа! Ali iznenаdа me je dohvаtio s krevetа i potrčаo sа mnom u nаručju kа kupаtilu. Kućа se zаtreslа, prolomio se strаšаn tresаk, po kаdi se rаsulo stаklo, u sobi su se stvаri prevrtаle. Mi smo pobjegli u podrum gdje su već bili mnogi stаnаri – napisao je glumac u autorskom tekstu za TV Novosti, davne 1975.
Važio je za jednog od najduhovitijih glumaca, a vedar duh nikada ga nije napustio.
– Smijeh je nešto najblagotvornije na svijetu. U smijehu, kroz smijeh, čovjek sve nevolje zaboravlja. Neka to bude i za trenutak, ali taj trenutak je dragocijen. Nemoguće je da jedno biće bude stalno pod tenzijom, mora negdje da pokulja ono nagomilano u njemu – rekao je u jednom intervjuu.
O privatnom životu Nikole Simića malo se znalo, a on je na sve načine pokušavao da svoju porodicu sačuva od očiju javnosti.
Kćerka Ana podarila mu je unuke Isidoru i Saru, koje su još u najranijem djetinjstvu pokazale ljubav prema profesiji svog dede. Simić je govorio da mu upravo druženje sa njima najviše prija.
– Starija Isidora već je uplovila u glumačke vode i igrala je u Pozorištancetu Puž, a mlađa Sara počela je da priča kako bi voljela da bude glumica. Ipak, još je rano da je ozbiljno shvatimo – kroz osmijeh je govorio krajem 2011. godine.
Njegov bratanac Dušan Simić za jedan dnevni list ispričao je da se glumac četiri puta ženio i razvodio, da je obožavao žene i bio veoma galantan prema njima.
Posljednjih godina Nikolinog života pričalo se da je u vezi sa 48 godina mlađom glumicom Sonjom Kostić.
– Nemojte, to je vrlo… Smejurija! Nema blage veze. To je neumjesna priča. Ljudi nemaju čime da se bave. Gledam sve ove generacije koje dolaze… Ja stvarno želim da im pomognem, svim srcem, pa tako i Sonji… Pričalo se svašta za ovog, za onog… A sada, ako sednem sa mlađom koleginicom, onda… Zašto?! To je ono što mi želimo da zavirujemo u tuđe živote. Sada vjerujem da će se pričati i o Sofiji Angelovski, glumici koja u predstavi zamjenjuje Sonju. Pričalo se i o još jednoj koleginici. A ja samo želim da im pomognem, da učinim dobro. Ja sam tako vaspitan. Znate kako se kaže, psi laju, a karavani prolaze. Ne možete da im zapušite usta. Ako me vide da sjedim s koleginicom, pa slikaju, pa objave… Ma, ja nisam iz te priče. Stalno hoće da zadru u nešto što je moje lično. Ni od mog bola nisam pravio ništa nešto… To je moje. Moj bol, moja radost, šta se to koga tiče – prokomentarisao je za “Blic puls” tada Nikola Simić.
Početkom 2014. godine čuveni glumac obolio je od raka prostate. U februaru je operisan, a početkom juna uslijedile su komplikacije sa bešikom.
Nikola Simić preminuo je 9. novembra 2014. godine, devet mjeseci nakon operacije, u 80. godini, prenosi “PulsOnline“.
