Film i TV

Nermin Hamzagić: Treba postavljati neugodna pitanja i zadirati u naše strahove

Debitantski dugometražni film “Pun mjesec” bh. reditelja Nermina Hamzagića, za koji je u saradnji s Eminom Omerović napisao scenarij, na veliko platno stiže krajem ove godine. Tim povodom je govorio o stanju u bh. kinematografiji, kulturi, predstavi “Welcome” koja je postigla veliki uspjeh te o izbjegličkoj krizi.

No image - Haber.ba

“Veoma sam sretan što sam se uspio izboriti za priliku da snimim svoj film, uzmemo li u obzir okolnosti u kojima radimo i stanje u kojem se nalazi bosanskohercegovačka kinematografija”, rekao je Hamzagić iskreno na početku razgovora za “Klix“.

Radnja filma odvija se u jednoj noći, za vrijeme punog mjeseca, u policijskoj stanici u Sarajevu gdje pristižu različiti likovi otkrivajući vlastite životne priče i crtajući sliku savremenog bosanskohercegovačkog društva.

Pun mjesec- insert iz filma

“Do kraja večeri svi će utjecati na živote onih drugih. Film je prvenstveno lična drama, ali sa snažno prisutnim socijalnim kontekstom i dozom crnog humora koji većinom proizilazi iz odbrambenog mehanizma likova koji tako nalaze način da se nose s teškim životnim situacijama”, rekao je.

Film je sniman prošle godine u Sarajevu, a glavna uloga inspektora Hamze pripala je Albanu Ukaju. Osim Ukaja u ovom filmu gledat ćemo Medihu Musliović, Izudina Bajrovića, Jasnu Diklić, Muhameda Hadžovića, Borisa Lera, Ermina Sijamiju, Mirelu Lambić, Alenu Džebo, Sanju Burić, Edina Avdagića, Faketu Salihbegović, Mugdima Avdagića, kao i mlade glumce Lidiju Kordić, Admira Šehovića, Kemala Rizvanovića, Irfana Ribića, Lazara Dragojevića, Dražena Pavlovića, Martinu Mandek i Ahmeda Nuhića. Film je nastao u produkciji Scca/pro.ba iz Sarajeva u koprodukciji s Radiotelevizijom Bosne i Hercegovine i uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i Fondacije za kinematografiju Sarajevo.

Insert iz filma Insert iz filma “Pun mjesec”

Direktor fotografije je Amel Đikoli, montažu potpisuje Redžinald Šimek, dizajn zvuka Igor Čamo, muziku Enes Zlatar, kostimografiju Irma Saje, scenografiju Vanja Miholjčić, a produkciju Amra Bakšić Čamo i Adis Đapo. Za kasting je bila zadužena Timka Grahić, a za šminku Lamija Hadžihasanović-Homarac.

“Mi trenutno apliciramo na festivale i paralelno završavamo film. Planiramo imati festivalsku premijeru krajem ove godine, ali mene posebno raduje domaća kinodistribucija jer smo film pravili misleći i na domaću publiku koja će sebe, svoje životne situacije, probleme, strahove, ali i nade i sitne radosti prepoznati u ovom filmu i s kojom se nadam da će film dobro komunicirati”, rekao je Hamzagić.

Teatarski performans o izbjegličkoj krizi i njenom odjeku u Evropi

Prethodno je Hamzagić postigao veliki uspjeh teatarskim performansom “Welcome” kojim je pokazao svoju inovativnost i kreativnost na djelu, ali i glasno progovorio o izbjegličkoj krizi kao sramoti 21. stoljeća.

“Prizori ljudi koji stradavaju na obalama Sredozemnog mora podstakli su nas da istražujemo medij vode kao gradivnog elementa života, ali i nepremostive prepreke. To je zahtjevan mediji koji traži konstantno kretanje, medij koji je zastrašujući i fascinantan u jednom. Dualnost medija nam je bila izazovan materijal za istraživanje vlastitih ograničenja, ali i pronalaska novih izražajnih sredstava, naprosto smo morali stvoriti vlastiti jezik. Naslov predstave je moguće tumačiti na više načina. Ironično, ili pak kao iskren izraz dobrodošlice”, pojasnio je.

Podsjetio je na fotografije s američko-meksičke granice koje su prije nekoliko dana ponovo šokirale svijet naglašavajući da je nedopustivo da porodice stradavaju u potrazi za boljim životom ili slobodom.

“To je osnovno ljudsko pravo. To što je možda medijska zastupljenost manja, ne znači da je pitanje migracija i izbjeglica manje značajno ili aktuelno. U ljudskoj prirodi je potreba za kretanjem, za traganjem i ‘osvajanjem’ boljih uslova za život. To nam je kao vrsti omogućilo opstanak. Morske granice postale su groblja, nepremostivi zidovi razdvajanja. Carola Rackete uhapšena je zato što nije dozvolila da ljudi umru. Pitanje prezervacije života je političko pitanje, pitanje morala i etike potisnuto je na marginu, dominira uvjerenje da su prava jednih zapravo važnija od prava drugih. Pitanje izbjeglica i migracija bit će sveprisutno uzmemo li u obzir sve veći jaz između razvijenih i nerazvijenih dijelova svijeta, kao i sve veće blokovske podijeljenosti različitih političkih interesa”, rekao je.

Komentarišući odnos države BiH, ali i njenih građana prema izbjeglicama, Hamzagić kaže da je pomoć izbjeglicama u BiH postala unutrašnje političko pitanje preko kojeg se dodatno nastoji napraviti razdor unutar svakako podijeljenog društva.

“Mislim da pojedinci u našem društvu zaista čine iznimne napore kako bi pomogli ljudima u potrebi, ali politika i institucije države čine nedovoljno. Pojedinci se umore, naprosto dođu do svojih limita i ne možemo ih kriviti za to, jer pomoć države kroz institucije je nužna. Već neko vrijeme slušamo o odborima, planovima, strategijama, ali konkretnih mjera nema, lokalne zajednice su prepuštene same sebi. Naše institucije bi naprosto morale biti efikasnije i humanije u pristupu rješavanju pitanja izbjeglica i migranata uzimajući u obzir iskustva vlastitih državljana koji su raseljeni u proteklom ratu, ali koji i sami migriraju i napuštaju naše društvo u potrazi za kvalitetnijim životom. Znatan broj državljana BiH i dalje je interno raseljen i u stanju potrebe. Povlačimo i povlačili smo znatna sredstva kako bismo obnovili domove i pomogli vlastite građane u povratku i osiguravanju budućnosti, stoga imamo moralnu obavezu pomoći drugima. Institucije su pasivno promatrale dešavanja na tzv. balkanskoj ruti nadajući se valjda da ćemo biti zaobiđeni? Takav pristup je nedopustiv, diletantski i nehuman. Naš odnos kao društva prema ljudima u potrebi je prije svega etičko pitanje”, pojasnio je.

O važnosti kulture i snazi društveno angažovane umjetnosti

Smatra da je snaga društveno angažovane umjetnosti ogromna te da kultura može doprinijeti boljem razumijevanju društvenih tokova i donijeti bar dio neophodnih promjena.

“Može i treba postavljati neugodna pitanja, zadirati u naše strahove, pokretati diskusije, odražavati društvene tokove i argumentirano propitivati naša uvjerenja i predrasude. Kultura je odraz nas kao društva, našeg stepena razvoja, ambicija, naše slike svijeta, neodvojiva je od društva u kojem nastaje i može zajedno s društvom kreirati ili podsticati na promjenu, treba da nam otvara horizonte, da nas oplemeni. Kultura reflektira naš odnos prema slobodi i istini”, naglasio je Hamzagić.

Na kraju razgovora rekao nam je da je trenutno fokusiran na završetak filma “Pun mjesec” te je otkrio da uskoro planira početi raditi na novom teatarskom projektu. Istovremeno, kaže nam, paralelno istražuje i teme za nove scenarije.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh