Film i TV

OMILJENI GLUMAC SVIH GENERACIJA SE PRERANO RASTAO OD VELIKE LJUBAVI – Donosi gledaocima osmijehe, a krije veliku tugu u sebi

Omiljeni glumac svih generacija Mustafa Nadarević kroz svoj životni i glumački vijek osvojio je brojne nagrade i priznanja za svoj umjetnički rad, a u ponedjeljak navečer uručena mu je još jedna, nagrada “Vladimir Nazor”, najviša državna nagrada u susjednoj nam Hrvatskoj za umjetnička ostvarenja.

Mustafa Nadarević - Depo.ba

Advertisements

Uz njega su u Hrvatskom državnom arhivu bila djeca iz njegova drugog braka, kći Nana, sin Aša i Nanin dečko.

Iako su mu 74 godine, glumac je i dalje u naponu snage, a čini se kao da radi više nego ikada. Putuje širom svijeta i igra predstavu “Sjajni momci” s kolegama iz humoristične serije “Lud, zbunjen, normalan” Senadom Bašićem (Farukom) i Moamerom Kasumovićem (Damirom). Nedavno su boravili u Americi i Australiji. Glumačka legenda pored toga je prihvatio ulogu i u Vrdoljakovu filmu i seriji “General”. Uz mnogobrojne nagrade i priznanja, u ponedjeljak navečer uručena mu je i nagrada “Vladimir Nazor”, prenosi “Novi“…

Mustafa Nadarević dobio je nagradu “Vladimir Nazor” za pozorišnu umjetnost – Facebook

Mustafa Nadarević je jugoslovenski, bosanskohercegovački glumac i režiser. Rođen je 2. maja 1943. u Banjaluci. Iako je živeo i radio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, najveći dio života proveo je u Zagrebu. Mlađe generacije ga poznaju kao Izeta Fazlinovića iz serije “Lud, zbunjen, normalan”. Ipak, Nadarević je tokom duge i bogate karijere odigrao mnogo velikih pozorišnih, filmskih i TV uloga. Odigrao je oko 150 pozorišnih uloga, snimio više od 60 filmova, drama i TV serija sa najvećim rediteljima jugoslovenskog filma.

Njegov talenat je mnogo puta nagrađen brojnim priznanjima. Djetinjstvo i obrazovanje Mustafa Nadarević je rođen 2. maja 1943. godine u Banjaluci gdje su se njegovi roditelji upoznali i zavoljeli. Priča Mehmeda i Asje Nadarević nije imala srećan početak, jer su se želji da se vjenčaju oštro protivili njihovi roditelji. Kada su ipak odlučili da se vjenčaju, Mehmed se nije pojavio. Naime, učinilo mu se da je dan prije Asija na korzu pogledala nekog drugom, pa se zbog silne ljubomore prvi i posljednji put napio i nije otišao na vjenčanje. Međutim, kako je Asja već bila trudna i kako ljubav uvijek pobjedi, ipak su se vjenčali i preselili u Novi Grad (Bosanski Novi). Glumac je ime dobio po majčinom ocu, Mustafi Memiću koji je umro 1941. godine. Pet godina kasnije, 1946. godine umro je i Mustafin otac, Mehmed, a njegova majka Asja je sa 22 godine postala udovica i samohrana majka. Zbog teške materijalne situacije poslala je Mustafu na školovanje u Zagreb, a ona je ostala u Novom Gradu tražeći posao. Osam godina je živio sa bakom i dedom u Zagrebu gde je završio prvi razred osnovne škole. Pošto je majka uspela da se zaposli, vratio se u Novi Grad gde je završio osnovnu školu. Njegovi baka i deda su iz Zagreba preselili u Rijeku, pa je i Mustafa Gimnaziju završio u tom gradu. S obzirom da je već u djetinjstvu pokazao talenat za glumu, Mustafa je iz Rijeke preselio u Zagreb kako bi završio Akademiju dramskih umjetosti.

Svoju prvu ulogu Mustafa Nadarević je dobio već u prvom razredu kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica ga je za tu ulogu izabrala jer je imao dužu kosu i piskutav glas, pa je ličio na djevojčicu. Kada je krenuo u riječku Gimnaziju postao je član amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, pa se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a za sebe kaže da nikad nije bio među najboljim studentima, uprkos činjenici da je radio s odličnim profesorima. Štaviše, ističe da se uvijek izvlačio na talenat bez rada, te da je tek nakon tridesete godine života počeo ozbiljno da radi. Pozorišnu karijeru je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u tom gradu. Najprije je velike uloge dobio u domaćem pozorištu – Bogdan u “Hvarkinji”, Pomet u “Dundi Maroju”, Miletić u “Ostavci”, Leon u “Gospodi Glembajevima” . Njegov talenat ubrzo su prepoznali strani režiseri pa je dobio glavnu ulogu u predstavi “Lorenzacco”. Osim toga glumio je Sirana, Figara i M.P. Marfija u velikim predstavama.

Filmsku karijeru započinje tek početkom osamdesetih godina u sporednim ulogama. U filmu “Otac na službenom putu” Emira Kusturice iz 1985. godine istakao se ulogom Zijaha. Zatim su usledili filmovi “Već viđeno” Gorana Markovića iz 1987. godine, “Glembajevi” Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, pa “Kuduz”, “Gluvi barut”, “Praznik u Sarajevu”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Gori vatra”, “Nafaka” i mnogi drugi.

Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen normalan” koja je snimana od 2007. do 2016. godine. Kao reditelj je debitovao 1992. godine sa predstavom “Let iznad kukavičjeg gnezda”, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – “Balkanski špijun” Dušana Kovačevića, “Zabune” Alana Ejkborna (Alan Ayckbourn) u Satiričnom kazalištu Kerempuh, “Hasanaginica” Milana Ogrizovića u Hrvatskom naarodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Iako je rođen u Banjaluci, Mustafa Nadarević nije mnogo vremena proveo u tom gradu. Najranije uspomene ga vežu za Novi Grad i Zagreb, a tinejdžerske dane provodio je u Rijeci. Kao dijete je ostao bez oca Mehmeda koji je umro od tuberkuloze. Njegova majka Asija, iako mlada udovica, nije se više udavala. Mustafa je bio jedinac, miljenik bake Anice i deda Mustafe. Zbog siromaštva je rano napustio majku, te otišao u Zagreb da živi s bakom i dedom. S njima je proveo osam godina i kaže da se rado sjeća tog perioda. Najdraža sjećanja veću ga za Štrosmajerov trg gde su živjeli, te Trg Republike (danas Trg Bana Jelačića) na kome je, na velikom ekranu gledao crtane filmove i filmske novosti. Kada se nakon osam godina vratio u Novi Grad (tada Bosanski Novi), bio je glavna atrakcija među dječacima. Dok su druga djeca, zbog siromaštva, hodala gola i bosa, on je nosio soknice, sandale, kratke i duge hlače. Zbog toga su ga vršnjaci prozvali “zagrebačka beba” i “Mujica-gujica”. Kako sam kaže, školu nije volio, a ponekad ga je baka dok su živjeli u Rijeci pratila do škole, jer bi bežao s nastave da bi se kupao i sunčao na plaži. Čak je i na fakultetu bio kampanjac.

Profesori i starije kolege su ga hvalili zbog izuzetnog talenta, ali, kako je sam priznao, nije bio veoma vrijedan. Sve se promijenilo kada je sa prvom suprugom Jasnom dobio kćerku Nađu. Uvidjevši da se stvari menjaju, mladalačka ludost prerasla je u ozbiljan posao. Kada je Nađa imala osam godina, Mustafa i Jasna su se razveli. Majka i kćerka su odselile u Ameriku, a glumac je nastavio da gradi karijeru u Jugoslaviji. Nađa je završila historiju i historiju umetnosti, te postala doktor. Nakon toga oženio je Snežanu sa kojom ima kćerku Nanu i sina Ašu. Oboje žive i rade u Zagrebu. Mustafu Nadareviću je ljubav ipak došla nešto kasnije.

Treći put se oženio scenografkinjom i kostimografkinjom Slavicom Radović. Živjeli su na relaciji Zagreb – Ljubljana, jer je Slavica bila rodom iz Slovenije. Iako je bila mlađa od njega 20 godina, brak je opstao više od petnaest godina. Porodičnu idilu prekinula je prvo Slavičina bolest, a kasnije i prerana smrt. Naime, više od deset godina borila se s rakom dojke. Bolest se nakon terapija ponovo vraćala, da bi 2012. metastazirala na jetru. Umrla je 7. juna 2012. godine.

Iako je uvijek nerado govorio o svom privatnom životu, za pokojnu suprugu Slavicu, rekao je da je “vrlo nadareno, hrabro i drago biće” koje je oplemenilo njegov život.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh