Film i TV

DRAGAN BJELOGRLIĆ: “Šta nisam mogao da kažem svojoj kćerki”

Prevedeno na jezik mlade osobe: “Da li će i meni cio život ‘seljačine’ određivati šta je dobro, a šta ne? Jesu li za njih već unaprijed rezervisani skupocjeni automobili i luksuzni separei, a za ostali svijet tramvaji, autobusi i zadimljeni bircuzi sa klekom i lozom? Da li je ta podjela završena, tata?”

Dragan Bjelogrlić - Tuzlanski.ba

Advertisements

“Godina koja ostaje za nama je godina u kojoj me je napustilo mnogo vrlo bliskih ljudi. Pamtiću je zbog toga, definitivno. Pored emotivnih ožiljaka koji će sigurno dugo, dugo zarastati, ostaće urezano i jedno pitanje – moje kćerke – na koje nisam imao odgovor”, kaže za “Nedeljnik” poznati srbijanski glumac Dragan Bjelogrlić.

“U stalnim nastojanjima da je ubijedim da pokuša da nađe razlog da ostane da živi u Srbiji, u jednom od mnogobrojnih razgovora, rekla mi je da joj ne smeta siromaštvo i činjenica da je teško da će Srbija ikad biti zemlja u kojoj će većina moći da živi normalno od svojih primanja. Rekla mi je i da zna da Knez Mihailova neće nikad biti kao Kerntner štrase u Beču, Terazije kao Champs Elysees u Parizu, i da je za to baš briga. Lijepi su i ovakvi. Izgovorila je mnogo toga lijepog o nama, našoj zemlji i zašto bi voljela da živi baš ovdje, samo jedna stvar ju je mučila… Da li siromaštvo neophodno prati i primitivizam? Da li je sveopšta degradacija vrijednosti nezaobilazna posljedica ekonomskog zaostajanja? Da li su ovdje uvijek primitivci “vodili kolo” a pristojni ljudi se sklanjali i pokušavali da izgrade svoj alternativni život?

Prevedeno na jezik mlade osobe: “Da li će i meni cio život ‘seljačine’ određivati šta je dobro, a šta ne? Jesu li za njih već unaprijed rezervisani skupocjeni automobili i luksuzni separei, a za ostali svijet tramvaji, autobusi i zadimljeni bircuzi sa klekom i lozom? Da li je ta podjela završena, tata?”

“Svaki roditelj zna da je jedna od najtežih stvari u životu ona kada vam rođeno dijete postavi pitanje na koje nemate odgovor. Ja znam da je “svjetska podjela” u kojoj je Srbiji pripalo mjesto “jeftine radne snage” već napravljena. Znam i da je to sada već realnost koja će potrajati. Ono što ne znam je zašto u toj i takvoj podjeli nemamo dovoljno mudrosti da sebi sačuvamo dostojanstvo postojanja. Zašto u siromašnom društvu najsiromašniji moraju biti profesori, doktori, naučnici, umjetnici? Zašto se baš njima, koji su spremni da i u ovim nesretnim okolnostima rade i kreiraju mikrosvijet koji bi generaciji moje kćerke dao nadu i podstrek, šalje poruka da nam ne trebaju.

Znam da MMF to ne interesuje kada odobrava budžet. Ali moralo bi da zanima naše ministre i Vladu kada određuje onako bijedne novce za zdravstvo, prosvjetu, nauku i kulturu. Posebno što može da se izračuna da nije to tako velika para, naročito kada se napravi dugoročna strategija postepenog razvoja pomenutih segmenata…

Prevedeno na običan jezik: vjerovatno nećemo nikad napraviti “Mercedes”, ni “Armani”, ni “Silicijumsku dolinu”, ali možemo da imamo vrhunsko pozorište (jer je već odlično), prostor da vrhunski doktori (i njih imamo) liječe ljude u pristojnim uslovima, da podržimo domaće pisce (jer su još uvijek najčitaniji), da nastavimo da pravimo dobre filmove i serije (jer su i dalje najgledaniji), a ne da američkoj “C” produkciji pružamo usluge, da profesorima vratimo dostojanstvo i vjeru u edukaciju…”, kaže Bjelogrlić.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh