Film i TV

ODRASTANJE NAŠE RATNE GENERACIJE Latić-Hulusić: Upisala sam režiju da bih postala bosanska Christiane Amanpour

“Inspiracije za film, na radost filma, a na žalost Bosne ovdje ima na svakom ćošku. Ali Bosna i Hercegovina ako se ovako nastavi zezati sa sobom i ne organizuje se malo, neće u budućnosti imati ni struju, a kamo li talente i kinematografiju ,” kaže redateljka Nejra Latić-Hulusić

Nejra Latić-Hulusić - Thebosniatimes.ba

Nejra Latić Hulušić rođena je 1985. godine u Sarajevu. Trenutačno završava studij filmske, kazališne i televizijske režije na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Sarajevu. Godine 2011. s kolegicom Sabrinom Begović osnovala je produkcijsku kuću Hava Film koja promiče umjetnost koja se bavi ženskim pitanjima ili koju stvaraju žene. Njezin projekt Under the Cover nominiran je za koprodukcijsku nagradu Robert Bosch, a osvojio je nagradu Balkanskog dokumentarnog centra. Radi kao redateljica na nacionalnoj televiziji BHT1.

Kako se rodila ljubav prema poslu kojim se bavite?

Upisala sam režiju na Akademiji scenskih umjetnosti sa 18 godina. Tada sam mislila da ću biti nova Christiane Amanpour i da se tako postaje ona. Zapravo sam htjela postati reporterka. Nekad treći dan prijemnog na Akademiji sam shvatila da je režija nesto drugo. Morali smo napraviti kratku teatarsku vježbu za prijemni i tek tada sam shvatila šta je zapravo ovaj poziv i na smrt se zaljubila u njega.

Koliko je zahtjevan posao redateljice, u vašem slucaju jako uspješne, i čega ste se sve morali odreći ?

LATIĆ-HULUSIĆ: Ja se pored uspjeha svojih starijih kolega/ica iz BiH ne osjećam uopće uspješnom, a posebno ne jako uspješnom. A, da bi se bili ikakav redatelj\ka morate se u startu pomiriti sa tim da svaki projekat nosite kući, na kafu i sanjate ga… Mada, ne mislim da sam se nečega odrekla, ovo je poziv koji vam stalno poklanja nova iskustva (dobra i loša).

Koji je prvi film koji ste režirali? Da li ste nekada osjetili strah kako će publika prihvatiti vaš rad?

LATIĆ-HULUSIĆ: Moj prvi film nakon završene Akademije je bio kratki dokumentarni film Her Cinema Love. Taj film je bio prikazan što u takmičarskim što u drugim programima jako bitnih festivala dokumentarnog filma u svijetu i regiji i imao je fantastične reakcije publike. Posebno mi je značajan i radi toga da je nastao sa nikakvim budžetom i napravila ga je strašna potreba da se njegova ideja iskomunicira. Moj prvi film rađen u boljim profesionalnim okolnostima (sa budžetom obezbijeđenim od strane Fondacije za kinematografiju BiH i koprodukcijom sa BHT1) je “U plavo”, kratki igrani film o starici, vjernoj navijačici Željezničara. Film još putuje, a uskoro će biti i TV premijera na BHT1. Moj treći prvi projekat je dokumentarac “Under the Cover” koji radim sa Sabrinom Begović-Ćorić, i objema nam je to prvi dugometražni film. Ne bojim se reakcija publike, i loša kritika može biti konstruktivna jer na kraju filmovi se prave publici, a ne sebi i svojoj mami da im se divi.

Gdje pronalazite inspiraciju i šta je vaša najveća motivacija u poslu kojim se bavite?

LATIĆ-HULUSIĆ: Inspiracije za film, na radost filma, a na žalost Bosne ovdje ima na svakom ćošku. Film voli pomjerene, iščašene pojave, a ovdje je sve malo iskočilo iz zgloba.

Motivacija mi je sama priča filma koja me žulja dok je ne ispričam svima, a ponekad prosto dobiješ deadline i priču koju trebaš napraviti i onda nađeš način se povežeš sa pričom da je ispričaš kroz svoju prizmu.

Koliko je zahvalno baviti se poslom redateljice na našim prostorima i koliko to zapravo truda zahtijeva?

Previše je ovo zanimljiv posao prije svega da bi se nešto još i kukalo što se radi. Režija je prije svega umjetnost i ako ne uživaš da se trudiš oko svoga djela onda ga nemoj ni raditi. Uvjeti su u BiH često štap i kanap, pa nekada ostanete i bez štapa u procesu ali i dalje, ako je final dobar to sve nadoknadi.

Ima dana kada pada kiša, malo si i bolestan a mora se snimati i ne prenositi svoju negativnu energiju na ekipu i tada svaki put poželim da radim u parfumeriji ili kao tester beta verzija novih igara za konzole.

Jedna ste od osnivačica Udruženja Hava film koje promiče umjetnost koju stvaraju žene. Da li se uloga žene i fenomen pokrivenih muslimanki provlači kroz sve vaše filmove?

LATIĆ-HULUSIĆ: Moj prvi lik je bila vlasnica kafane, potom navijačica fudbalskog kluba. Film “Sjećanje o sjećanjima” je priča o Vijećnici i Sivom domu, “Čovjek je čovjeku Vučko” govori o tome šta je od Olimpijade ‘84 ostalo djeci iz 2014. “Put u nezaborav” je o dva prijatelja koji voze biciklistički maraton Bihać-Srebrenica. Tek film Under the Cover treba da govori o pokrivenim ženama u Bosni. I mislim da će to biti i posljednji na tu temu.

Sa druge strane, Hava film drži se politike da u odlučivanju koji projekat da produciramo, to mora biti ili žena autorica ili žena kao lik u nekom djelu.

Vaš dokumentarac „Her Cinema Love“ prikazan je prošle godine na 57.Leipzig Film Festivalu, koji je publika fantastično prihvatila. Koliko vam je ovo ostvarenje značilo u dosadašnjoj karijeri?

LATIĆ-HULUSIĆ: Leipzig Dox je došao na kraju festivalskog života ovog filma i bio je prikazan tamo u revijalnom dijelu programa. Bilo je fantastično skoro pola sata ostati na q&a sesiji poslije filma sali krcatoj jako zahtjevne publike jednog od najstarijih dokumentarnih festivala. Jedan stariji kolega, koji mi je i uzor u ovom poslu, mi je poslao e-mail nakon projekcije u kojem nakon čestitanja stoji i rečenica “da je više ovakvih filmova kod nas bi manje rata bilo”. To su reakcije nakon kojih zaboraviš sve čega si se odrekla da snimiš taj film.

Koje je vama lično djelo najdraže i zašto?

LATIĆ-HULUSIĆ: To je kao sa djecom, jedno sluša drugo ne sluša, jedno malo smotano, drugo pametnica, ali svi su tvoji i voliš ih i učiš na greškama. Konačno sam došla u fazu da ne brišem stare projekte sa lica Zemlje.

Spomenuli ste rad na novom projektu. Šta nam možete reći o posljednjem filmu, šta je tematika filma i da li nosi istu poruku kao prethodni?

LATIĆ-HULUSIĆ: Trenutno Sabrina i ja privodimo kraju snimanje dugometražnog dokumentarnog filma Under the Cover. To je projekat koji godinama spremamo i pokušavamo zaklopiti finansije za njega. Konačno se sve poklopilo i imamo zakazano prikazivanje rough cut-a na Cottbus Film Festivalu u novembru. Film govori o savremenim pokrivenim ženama u BiH. A, što se tiče ideja filma inače malo bi bilo čudno da se od filma do filma ponavljam istom. Ovaj film konkretno govori o slobodi na jedan čudan način.

S kim ste do sada sarađivali na projektima i da li možemo očekivati podjednak uspjeh i novog filma kao dosadašnjih?

LATIĆ-HULUSIĆ: Ovaj posao se ne radi kako treba bez ljudi u koje imaš apsulutno povjerenje, koji će donijeti svoju kreativnu energiju u projekat i koji će te kad griješiš upozoriti.

Urednica redakcije programa za djecu i mlade BHT1, Emina Daut i moja kolegica sa klase i suosnivačica Hava Filma Sabrina Begović-Ćorić su trenutno moje najbliže saradnice. Emina je urednica na svim emisijama koje radim i filmovima koje sam napravila za BHT1.

Sabrina je producirala “U Plavo” i sada skupa produciramo i režiramo “Under the Cover”.

Rad na Her Cinema Love iz 2011. je obilježila saradnja sa David-Jan Bronsgeestom, tada to nije bio ali sada jeste redatelj sa RFA Amsterdam.

A, nemoguće je pobrojati, a da nekoga ne zaboravim sve snimatelje, tonce, majstore tona, montažere, mixere, sekretarice režije i stotine članova raznih ekipa sa kojima dnevno dijelim dobro i zlo ovog posla što na filmu što u televizijskoj produkciji.

Da li BiH ima mlade talentovane režisere i budućnost u svijetu filma i režije?

LATIĆ-HULUSIĆ: Talenata ima. Ali Bosna i Hercegovina ako se ovako nastavi zezati sa sobom i ne organizuje se malo, neće u budućnosti imati ni struju, a kamo li talente i kinematografiju.

Imate li već u planu rad na budućim projektima? Koje su vaše ambicije u svijetu filma?

LATIĆ-HULUSIĆ: Mene panika hvata ako nemam bar tri projekta na duže ili kraće staze u glavi. No, ovaj mjesec razmišljam samo o Under the Cover projektu, a od novembra šta ću obući na koji festival.

Koliki značaj pridajete osvojenim nagradama i činjenici da se vaši filmovi prikazuju na prestižnim evropskim festivalima?

LATIĆ-HULUSIĆ: Nagrade su dobra stvar jer su ti ključ za otvaranje šansi za buduće projekte. Mada, sam koncept takmičenja u umjetnosti mi je blesav. Malo kao izbor za Miss. Međutim, jednom sam na čepu jednog osvježavajućeg pića dobila nagradu LCD TV koji mi je poslužio kao referentni monitor za Her Cinema Love koji sam montirala na laptopu kući. Tu nagradu sam tada posebno cijenila, piše “Thebosniatimes“.


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh