Za sve je kriv moj ortak Zole, to moram da kažem. Tog dana donio je žurnal sa čudesnim pejsažem…
– Ajmo mi u Istru – reko je – tamo žive vile… Ma, daleko je… Al’ kad već žive, same su krive… I, eto nas.
Tako je nekako glasio tekst pjesme novosadskog kantautora Đorđe Balaševića “Rapsodija o Katrin”, napisane 1978 godine. Nešto više od 40 godina kasnije muzičar je u Istri, u Brtonigli, blizu Umaga, kupio vilu. Uz njegovu, na malom brežuljku izvan samog mjesta, još je osam luksuznih vila.
Planirao je nekoliko mjeseci biti ovdje, uživati u blagodatima Istre, gdje je uvijek bio lijepo dočekan. Nažalost, prošlog petka veliki je kantautor preminuo.
Borio se s teškom upalom pluća kod kuće desetak dana, a kad je došao u bolnicu, već je bilo prekasno. Nažalost, nije dočekao uživanje s porodicom u Istri, gdje je, takav je bio plan, trebao dolaziti na odmor, “trošiti umirovljeničke dane”.
Nakon raspada bivše države Balašević je prvi koncert imao u Puli 2001. godine. Ne čudi stoga posebna povezanost za taj kraj. I to je jedan od razloga zašto je starost planirao provesti u Istri, piše “24sata“.
Luksuzno zdanje ima nešto više od 200 kvadrata, veliku okućnicu s parkiralištem i garažom za dva automobila. Sama vila sastoji se od golemog dnevnog boravka, četiri spavaće sobe sa zasebnim kupaonicama, vanjskom i unutarnjom kuhinjom, a uz sve to treba naglasiti kako ima i bazen od 40 četvornih metara, saunu, jacuzzi, podno grijanje… Balašević je vilu u naselju na brežuljku, 400 metara udaljenu od Brtonigle, kupio preko tvrtke Balbelo, čiji je direktor njegova kći. Susjedi koji su kupili identične vile su svi redom stranci. Pretežito Nijemci, Austrijanci i Slovenci, koji također ne žele u blizini slušati gradsku buku, nego cvrkut ptica…
