Više stotina prijatelja, poznanika, kolega, muzičara, pjevača došlo je da se posljednji put oproste od Mirsada Kerića na groblju u Ofenbahu. Mirsad je poginuo u saobraćajnoj nesreći u kojoj je nastrado Šaban Šaulić, a kojeg je Mirsad kao vrsni muzičar 17 godina pratio na nastupima.
Supruga Ružica, sinovi Denis i Damir te kćerka Anabela, kao i majka, otac, bili su slomljeni od tuge i bola. Tokom čitanja oproštajnog pisma koje je napisao njegov sin Denis, niko nije ostao hladnokrvan. Čuli su se jecaji porodice, rodbine , prijatelja. Sin Denis se slomio od bola…, piše “Ekspanzija.com“.
– Nedostajat će mi sve naše što je bilo, nedostajat ćeš mi kao tata i kao prijatelj. Kako da se probudim ,a da tebe više nema – između ostalog je u oproštajnom pismu Denis napisao za svog oca.
Potresne scene sa groblja: Da ti srce pukne…
Majka Slavica nije mogla da stoji na nogama. Supruga Ružica je bila pod djestvom jakih tableta, ljubila je kovčeg voljenog Mirse ,a najpotresniji momenat je bio kada se njegovo troje djece opraštalo od oca.
Mirsad je na vječni počinak ispraćen sa pjesmama Sinana Sakića, Džeja Ramadanovskog i Šabana Šaulića.
Na posljednji Mirsadov ispraćaj došlo je dosta kolega i muzičara koji žive u Njemačkoj, pa su između ostalih bili Šeki Bihorac, Advina Begić, Saki i Suki Ćosović, Edo Malić, Santi Šerifović…
Došao je potpuno slomljen Smajo Teufiković bubnjar koji je godinama svirao na svakom Šabanovom nastupu ,a on i Mirso su i na posljednjem Šaulićevom nastupu svirali. Ispred porodice Halida Bešlića bio je njegov sin Dino.
Menadžer Sabit Saša Dervišević koji je bio i dogovorio taj nastup u Bilefeldu nakon par izgovorenih rečenica na Mirsinoj komemoraciji nije mogao više da stoji na nogama.
Od Mirsada Kerića oprostio se i mladi makedonoski pjevač Menil Velioski koji je prvi javni nastup u Njemačkoj imao upravo sa Mirsadom.
Mnogi su dolazili sa buketima cvijeća, a u kapeli je zavladao muk kada je položeno civjeće od porodice Šaulić.
Otac Atif došao je iz Švicarske na sahranu svom sinu. Njih dvojica se nisu vidjeli više od dvadeset godina. Pored oltara Atif je pao na koljena i naglas zaplako i tiho rekao: “Dragi sine, oprosti, oprosti svom ocu sve to nije trebalo tako da bude“.
Nakon sahrane Mirsina rodbina i mnogobrojni prijatelji sastali su se u Bürgerhaus Rumpenheim gdje su uz kafu, kolače i piće evocirali uspomene na Mirsada Kerića.
