Nauka

Prvi musliman koji je osvojio Nobelovu nagradu, ali ga se zemlja odrekla

Abdus Salam, naučnik iz Pakistana, osvojio je 1979. Nobelovu nagradu iz fizike. Njegovo životno djelo bilo je ključno za definisanje teorije fizike čestica koja se i danas koristi i postavilo je temelje za otkriće Higsovog bozona 2012. godine – čestice koja je odgovorna za davanje mase svim ostalim česticama.

Abdus Salam- svetnauke.org

Salam je bio prvi musliman koji je osvojio Nobela, a njegova pobjeda trebalo je da bude istorijski trenutak za zemlju. Umjesto toga, njegova priča je poslije 40 godina zaboravljena u zemlji u kojoj je rođen – dijelom zbog vjerskog identiteta do kojeg je tako držao.

Novi dokumentarac ima za cilj da Salama vrati u centar pažnje, tamo gdje mu je i mjesto.

“Salam je bio prvi musliman koji je osvojio Nobelovu nagradu. Bio je toliko posvećen svojim korjenima i poboljšanju stanja svog naroda da je nosio turban u Stokholmu tokom primanja nagrade od švedskog kralja”, rekao je za BBC jedan od producenata dokumentarca Zakir Taver.

Tokom govora prilikom uručivanja nagrade, Salam je citirao Kuran.

Film prikazuje Salamovu nepokolebljivu posvećenost trima stvarima: fizici, vjeri i nacionalnosti.

Njegov otac, učitelj, vjerovao je da je Salamovo rođenje rezultat vizije od Boga koju je imao tokom molitve, i tako je Salam tokom odrastanja bio tretiran kao superiorno biće, za razliku od svojih braće i sestara – bio je oslobođen domaćih poslova poput muže krava i pražnjenje toaleta, a to vrijeme je koristio za rad na svojim zadivljujućim vještinama iz matematike. Ipak, njegovo djetinjstvo nije bilo naročito luksuzno. Kada je napustio svoj grad da bi pohađao Univerzitet u Lahoru, bio je to prvi put da je vidio električno svjetlo.

Vještine iz matematike i fizike izdvojile su ga od kolega, osvojio je stipendiju za Kembridž, gdje je postao jedno od rijetkih južnoazijskih lica. Nakon što je završio doktorat na Kembridžu, preselio se u Lahore da bi radio kao profesor matematike.

Tokom svog života, Salam je bio posvećeni musliman. Neprestano je slušao Kuran dok je radio u svojoj kancelariji u Londonu. Nikada nije gledao na religiju kao na barijeru njegovoj nauci. Zapravo je mislio da one rade zajedno, a svojim kolegama je govorio kako je mnoge ideje dobio od Boga.

Težio je jedinstvenoj teoriji koja bi objasnila svu fiziku čestica, što je bilo u skladu s njegovim religijskim uvjerenjima.

Iako mu je vjera bila duboko važna, takođe je bila izvor velikog bola, zahvaljujući načinu na koji se u Pakistanu postupa prema njegovoj, posebnoj zajednici islama, “Ahmedija muslimanima”.

Ahmedija pokret osnovan je 1889. godine u Punjabu, britanskoj Indiji. Ahmedije vjeruju da je njihov osnivač, Mirza Ghulam Ahmad, zapravo mesija. Međutim, drugi muslimani ne slažu se sa ovim i govore kako još uvijek čekaju svog proroka. Nevolje za Ahmedije počele su 1953. godine sa nizom nasilnih protesta u Lahoru protiv pokreta. Zvaničnici su rekli da je 20 ljudi poginulo u neredima, ali se vjeruje da je broj puno veći.

Ova vjerska zajednica se od strane većine muslimana smatra sektom, a konsenzusom islamskih teologa 1975. je isključena iz okvira islamske zajednice, a Ahmedije su nazvane nemuslimanima i lišeni su prava.

Mirza Ghulam Ahmed se proglasio poslanikom, što je u direktnoj suprotnosti sa šehadetom, koji je suština islama. 2010. godine napadnute su dvije Ahmedi džamije u Pakistanu, pri čemu je 94 osobe poginulo, a više od 120 je ranjeno.

“Čak i danas, ako bi Ahmedi musliman upotrebio islamski pozdrav u Pakistanu, on ili ona mogli bi završiti u zatvoru na tri godine i to bi se smatralo legalnim. Ahmedi džamije su oštećene, grobovi Ahmedija su oskrnavljeni, prodavnice opljačkane i većinu vremena država zatvara oči pred onim što se dešava”, kaže Adel Šah, ​​imam Ahmedija sa sjedištem u Londonu. Nakon sukoba 1953. godine, Salam je napustio Pakistan. Nekoliko godina je bio u Kembridžu, a onda je prešao na Imperijal koledž u Londonu, gdje je pomogao u postavljanju odjeljenja za teorijsku fiziku.

Uprkos odbijanju koje je pretrpio od svoje rođene zemlje, nastavio je da bude uključen u najistaknutije naučne projekte u Pakistanu.

1961. uspostavio je pakistanski svemirski program, dok je tokom ranih 1970-ih Salam, kontroverzno, bio uključen u napore Pakistana za izgradnju nuklearnog oružja. Međutim, nakon usvajanja zakona protiv Ahmedija, Salamovo učešće u administraciji zemlje konačno je opalo. Bio je protiv nuklearnog oružja.

Samo pet godina nakon što su Ahmedije proglašene nemuslimanima, Salman je postao prvi Pakistanac koji je osvojio Nobelovu nagradu. Za svijet, on je bio prvi musliman koji je osvojio nagradu iz fizike. Ali u očima svoje zemlje, to nije bio.

Preminuo je 1996. godine. Na njegovom nadgrobnom spomeniku u pakistanskom gradu Rabvah, Salman je opisan kao prvi muslimanski nobelovac, dok lokalne vlasti nisu precrtale riječ “muslimanski”.

Producenti dokumentarca o njemu rekli su kako su počeli da istražuju o Salmanu, kada su saznali da je njegova priča sahranjena zbog njegove religije.

Uprkos tome što ga je zemlja izdala, nikada je nije zaboravio. Nuđeno mu je britansko i italijansko državljanstvo, ali je do kraja života ostao državljanin Pakistana, prenosi “Telegraf“.


NAPOMENA: Video materijali objavljeni u ovom tekstu postavljeni su na globalnim internet servisima za javno i besplatno dijeljenje video materijala. Oni nisu vlasništvo portala Haber.ba i portal Haber.ba ne odgovara za njihov sadržaj i autorska prava.
Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh