Nauka

Strašne posljedice – Kako se dogodila 'godina bez ljeta'?

Godina bez ljeta naziv je za 1816., godinu kad su zabilježene velike anomalije globalne temperature – bilo je u prosjeku i do 0.7°C hladnije nego što je to uobičajeno. Tako malena brojka ne zvuči baš impresivno ali to je globalni prosjek, a s obzirom da ostali nazivi glase Godina siromaštva i Ljeto kojeg nije bilo, anomalija se itekako osjetila. Glavna posljedica bila je glad.

No image - Haber.ba

Advertisements


Sunce (Foto: Net)

U Sjevernoj Americi je u lipnju pao snijeg, na područjima koja su ionako imala problema s poljoprivredom je mraz još tijekom svibnja uništio usjeve, a mraza je nerijetko bilo i tijekom ljetnih mjeseci. Osim hladnoće, uobičajene su bile i nagle promjene temperature u vrlo kratkom vremenskom roku. Biljke koje su uspjele preživjeti hladnoću nisu uspjele sazrijeti, piše Meteo-info.

Problemi su se pojavili i u Europi. Žetva je u Britaniji i Irskoj propala zbog niskih temperatura i obilne kiše, ali patili su i ostali – u Njemačkoj su cijene hrane porasle do te mjere da su ljudi protestirali ispred tržnica, a zatim se i pobunili uz pljačku i palež.

U Aziji je poremećen ciklus monsuna koji je osim na proizvodnju hrane imao utjecaja i na širenje kolere.

Uzroci

Nekoliko je vjerojatnih uzroka temperaturnih anomalija te godine. Početkom travnja 1815. eruptirao je vuklan Tambora u Indoneziji. To je bila jedna od najvećih vulkanskih erupcija u povijesti, enormne količine vulkanskog pepela su tijekom desetak dana izbačene u više slojeve atmosfere što je posljedično dovelo do toga da manje sunčeve svjetlosti prolazi kroz stratosferu do tla. Erupcija je koincidirala s minimumom solarne aktivnosti nazvanim Daltonov minimum. Moguće je da je utjecaja imalo i tzv. Malo ledeno doba koje je tada bilo pred krajem.

Ipak, nisu sve posljedice bile negativne. Justus von Liebig, kemičar koji je doživio gladne godine u Njemačkoj, je kasnije proučavao biljke i uveo upotrebu mineralnih gnojiva u poljoprivredu.

Utjecaja je bilo i u kulturi. Slikar J. W. M. Turner prepoznatljiv je po žućkastim tonovima slika. Pretpostavlja se da je inspiraciju pronašao u žućkastim tonovima atmosfere, osobito u vrijeme zalaska sunca, koji su se pojavili kao posljedica visoke koncentracije piroklastičnog materijala u atmosferi nakon vulkanske erupcije.

(net.hr)


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh