Riječ je o sindromu “maglovitog mozga”, odnosno osjećaju osobe da je manje nego budna nego inače, da se teško uspijeva skoncentrirati za voditi normalan život.
Već u naslovu članka objavljenom u znanstvenom žurnalu The Clinical Neuropsychologist dvojac znanstvenika iz Los Angelesa i Chicaga objašnjava da bi liječnici koji pomažu pacijentima koji su preživjeli težak covid-19, a sad trpe neurološke tegobe, trebali uzeti u razmatranje da ti ljudi imaju PTSP ili da je PTSP jedan od uzroka njihovih problema.
Čak i mainstream mediji, ne samo stručna literatura, povremeno opisuju slučajeve ljudi koji su se borili i izborili za život kroz liječenje u odjelima intenzivne skrbi, odnosno i intubiranje i priključivanje na respirator, da bi još mjesecima nakon što su definitivno pobijedili koronavirus bili u stanju osjećaja da su ošamućeni ili poput blagog delirija.
Nije riječ samo o problemima s koncentracijom, nego i o glavoboljama, o tjeskobi, o teškom kroničnom umoru, tjeskobi, poremećajima sna… Već u lipnju ove godine neurolozi su dokazali da su česti slučajevi moždanih oštećenja kod ljudi koji su preboljeli covid. U srpnju su dokazali da takva oštećenja znaju imati i oni ljudi koji su imali blagu kliničku sliku, čak i oni koji su covid preboljeli asimptomatski. Navodila su se oštećenja krvnih žila, moždani udari ili oštećenja perifernih dijelova živčanog sustava.
Neurolozi sada u uvodu u izvještaj svog istraživanja navode da komplikacije napada virusa direktno na mozak, moždani udar, mehaničko disanje i drugi aspekti teškog tijeka bolesti, nesporno dovode do ponekad i dugotrajnih neuroloških posljedica pacijenata. Ali, oni isto tako primjećuju i to da je kod ranijih epidemija SARS-a i MERS-a nesporno utvrđeno da su od PTSP-a još dugo trpjeli mnogi preživjeli od tih bolesti, a smrtnost je u tim epidemijama bivala puno veća, srećom uz neusporedivo sporije širenje virusa.
Naveli su statističke primjere; oni koji su preživjeli MERS imali su čak 42 posto češći PTSP od ostatka stanovništva, odnosno 27 posto češće nakon godine i pol od ozdravljenja. Kod SARS-a, navodi se u ovom članku, preživjeli su još 30 mjeseci nakon ozdravljenja trpjeli PTSP za 26 posto češće od prosjeka u stanovništvu oko njih.
Kod covida-19 još uvijek se navode postoci, u krajnjoj liniji očito je da bi bilo prerano za takvo određivanje prisutnosti PTSP-a, ali je jasno da su mnogi od preživjelih teško traumatizirani onime što su proživjeli. U članku se navode ispovijesti ljudi koji se “tri dana poslije nisu usudili zaspati od straha da ne umru”, onih koje je proganjao “osjećaj kao da se utapaš”, čak su i mnoge poznate osobe javno iznosile strahote koje su proživjeli tijekom covida-19, sve u nastojanju da apeliraju na druge da se paze da se ne zaraze.
Glumac Emir Hadžihafizbegović govorio je da “to nije bolest, nego sotona”. Josip Đakić vrlo nedavno je za N1 rekao da još uvijek ne bi mogao živjeti bez boce kisika i da “ne zna što će biti”. Antonio Banderas je trebao 21 dan za otarasiti se virusa. Dwayne Johnson je govorio o “najtežem razdoblju” kroz kroje je prošla njegova obitelj,piše N1
PTSP je najbolje dokumentiran kod onih koji su preživjeli uz pomoć aparata za disanje. Različita istraživanja otkako je prije nekoliko mjeseci uočeni da pacijenti iz teških i najgorih iskustava s covidom izlaze duboko traumatizirani, te iz različitih razdoblja, zasad donose različite postotke.
Članak u The Clinical Neuropsychologist stoga ističe da je za adekvatno liječenje i potpuni oporavak od posljedica covida, neophodno uzeti u obzir i to da su velike šanse da osoba koja je preboljela covid ima neurološke ili psihičke probleme zbog PTSP-a ili “i zbog PTSP-a”.
