U općoj populaciji, redovna upotreba antidepresiva dovodi i do povećanja od 14 posto rizika od doživljaja velikog kardiovaskularnog događaja, poput srčanog ili moždanog udara.
Da se ne radi o zanemarivom problemu, svjedoči i podatak da u Francuskoj ove lijekove redovno konzumira više od 4 milijuna ljudi, što predstavlja godišnji obujam od vrtoglavih 45 milijuna prodanih kutija.
Pristrane studije i upitna učinkovitost
U svojoj knjizi Antidepresivi, laži i propaganda, novinar Guy Hugnet opisuje kako se konzumacija ovih lijekova raširila na temelju krajnje pristranih podataka:
„Liječnici u rukama nemaju prave studije – one čiji rezultati pokazuju vrlo ograničenu učinkovitost – nego lažne studije, bez stvarne znanstvene strogosti, koje su odobrili lokalni ili nacionalni stručnjaci, bogato plaćeni za tu svrhu.”
„Sve što liječnici opće prakse znaju o lijeku jest ono što im predstave laboratoriji. Cilj je uvjeriti ih u nužnost propisivanja ovih lijekova kako bi oni zatim mogli uvjeriti pacijente. U propisivanju psihotropnih lijekova vjerovanje je temeljno.”
Detaljna analiza 47 kliničkih ispitivanja o selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI), generaciji antidepresiva koja uključuje i svima dobro poznati Prozac, otkrila je nepobitne zaključke. Naime, SSRI lijekovi ne pokazuju veću učinkovitost od placeba u slučajevima blage do umjernoj depresije, pa čak ni za većinu težih stanja. Kod teško oboljelih pacijenata, uočena razlika u učinkovitosti više se objašnjava slabijim odgovorom na placebo nego stvarnom terapijskom koristi same molekule.
Profesor Irvin Kirsch s Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Hullu ističe da je izmjerena razlika između pacijenata liječenih placebom i onih na SSRI-ju minimalna, što jasno ukazuje na to da je depresiju moguće izliječiti i bez pribjegavanja teškim kemijskim spojevima.
Ozbiljni zdravstveni rizici dugotrajne upotrebe
Brojni drugi radovi ističu alarmantne zdravstvene rizike povezane s dugotrajnom uporabom ovih tretmana:
Povećanje rizika od raka dojke
Povećan rizik od poremećaja iz spektra autizma kod djeteta u slučaju konzumacije tijekom trudnoće
Povećanje rizika od hemoragijskog moždanog udara
Česte nuspojave poput mučnine, vrtoglavice, probavnih smetnji, migrena i kroničnog umora
Prirodne alternative za blage i umjerene depresije
I dok slučajevi vrlo teške depresije nesumnjivo zahtijevaju strogo ljekarsko praćenje, prirodni pristupi pokazuju izuzetno veliku učinkovitost u liječenju blagih do umjerenih oblika.
Meta-analiza provedena na 8.369 žena pokazala je da jednostavno preusmjeravanje prehrane prema mediteranskom modelu ima snažnu zaštitnu ulogu protiv depresivnih simptoma. Cjelokupna skrb oslanja se na:
Optimizaciju unosa vitamina D
Drastično smanjenje unosa brzih šećera i gaziranih pića
Odgovarajući unos cinka, te vitamina B6 i B9
Kvalitetan san, redovitu tjelesnu aktivnost i održavanje ispunjavajućih društvenih odnosa
L-tirozin: Prirodni prekursor motivacije
Sredinom 1980-ih dr. Patrick Lemoine, tada liječnik u Psihijatrijskoj bolnici Vinatier u Lyonu, došao je do ključnog otkrića. Proučavao je hospitalizirane pacijente koji su patili od depresije otporne na klasične tretmane, a koji su istovremeno pokazivali simptome karakteristične za Parkinsonovu bolest.
„Klasično se depresija povezuje s disfunkcijom serotonina ili noradrenalina. Međutim, Parkinsonova bolest je sa sigurnošću povezana s nedostatkom dopamina zbog progresivnog uništavanja dopaminergičkih neurona… Budući da ništa nije djelovalo kod ovih pacijenata, a njihov jedini objektivni nedostatak ticao se dopamina, predložili smo da ih liječimo ‘stimulansom’ tog dopamina, odnosno antiparkinsonikom. Rezultati nisu izostali – svi koji su imali karakteristike Parkinsonove bolesti značajno su se poboljšali u roku od nekoliko dana.”
Suočeni sa smanjenjem dugoročne učinkovitosti sintetskih lijekova, medicinski tim je ubrzo zamijenio molekulu prirodnim prekursorom dopamina: L-tirozinom. Ova aminokiselina, koja je prirodno prisutna u hrani (sirevi, jaja, lješnjaci, meso), omogućila je brzo i trajno poboljšanje, što je kod pacijenata dovelo do potpune remisije u manje od tjedan dana.
Za održavanje zadovoljavajuće razine energije i motivacije, mozak proizvodi dva glavna neurotransmitera: dopamin i noradrenalin. Dopamin potiče interes, iščekivanje užitka i stimulira lučenje endorfina, osiguravajući osjećaj blagostanja. Pod utjecajem ponovljenog ili dugotrajnog stresa (prenaprezanje, porodične ili poslovne brige, sukobi), neuroni iscrpljuju svoje zalihe. Unos L-tirozina efikasno obnavlja te zalihe i pokreće prirodnu sintezu.
Načini suplementacije i mjere opreza
Kako bi se optimizirao prolaz L-tirozina kroz krvno-moždanu barijeru, potrebno je ograničiti „kompetitivne” aminokiseline (leucin, izoleucin, valin). To u praksi podrazumijeva umjeren unos mesa, mliječnih proizvoda i kukuruza. Konzumacija takozvanih sporih ugljikohidrata dodatno olakšava mišićnu asimilaciju ovih aminokiselina zahvaljujući ulozi inzulina.
Korisne preporuke za doziranje:
Preporučena doza: 14 mg po kilogramu tjelesne težine dnevno, odnosno dnevna doza između 500 i 2000 mg.
Vrijeme uzimanja: Natašte ujutro, najmanje 30 minuta prije doručka, kako bi se spriječila bilo kakva kompeticija u apsorpciji u crijevima.
Priprema organizma: Preporučuje se provesti prethodnu kuru magnezija tijekom 8 do 10 dana prije početka uzimanja L-tirozina kako bi se ograničila eventualna nervoza, drhtavica ili nesanica povezane s osjetljivošću na noradrenalin.
Suplementacija se može prekinuti nakon što se uspostavi unutrašnja ravnoteža, a povremeno se može nastaviti u razdobljima intenzivnog stresa.
Kontraindikacije: Trudnoća, maligni melanom, hipertireoza i nedavni infarkt miokarda. Kod postporođajne depresije, studije pokazuju da tirozin koji unese majka ne prelazi u majčino mlijeko, što omogućuje njegovu sigurnu uporabu tijekom dojenja.
Kako odabrati kvalitetan dodatak prehrani?
Izbor kvalitetnog dodatka u ljekarnama ili specijaliziranim prodavnicama trebao bi se temeljiti na obliku aminokiseline i prisutnosti esencijalnih kofaktora. Standardni oblik L-tirozina treba imati prednost, budući da N-acetil-L-tirozin nije dokazao bolju biološku učinkovitost.
Kako bi se osigurala optimalna pretvorba L-tirozina u prijeko potrebne neurotransmitere, neophodna je prisutnost mikronutritivnih kofaktora: cinka, vitamina B6, B12, B9 (folati) i vitamina C. Što se tiče željeza i bakra, suplementaciju treba razmotriti isključivo u slučaju medicinski potvrđenog nedostatka, zbog njihovog prooksidativnog potencijala u slučaju eventualnog predoziranja.
