Hrana i piće

Pravi ili falsifikovani: Kako znati da li jedete prave pčelinje proizvode?

Kako prepoznati pravi odnosno prirodni med od lažnog, umjetnog, neprirodnog, patvorenog, pitanje je koje odavno najviše muči potrošače širom svijeta. Budući da je med itekako ljekovita namirnica i izdašan izvor energije, i ne čudi ogromna potražnja za ovom namirnicom, no, nažalost, nisu svi te sreće da se namjere na pravi med.

Med - Samostalno.com

U ovom tekstu ćemo pokušati dati odgovore na neka od najčešćih pitanja: Kako se med patvori i kako prepoznati pravi od patvorenog meda.

Budući da je med skuplji od šećera, u nekim zemljama i nekoliko puta, nesavjesni pčelari nastoje da iskoriste tu činjenicu da bi se na lak način domogli velike zarade. Takvi nečasni pčelari mnogo škode pčelarstvu, jer potkopavaju povjerenje potrošača i škode pčelarima koji u svoj posao ulažu mnogo truda i sredstava da bi potrošačima zaista pružili ono što traže, piše “Aura“…

U krajnjoj liniji – škode i potrošaču koji za svoj novac očekuje da kupi zdrav med, a umjesto toga dobije neku sumnjivu smjesu punu šećera.

Med se može falsifikovati na dva načina: bez pčela ili uz pomoć pčela, u kanti ili u košnici. Najjednostavniji i najprimitivniji način je da se obični šećer otopi pomoću vode u gusti sirup i pomiješa sa prirodnim medom. Tako se povećava količina meda i šećer proda po višoj cijeni. Umjesto šećera može se uzeti grožđani šećer (glukoza) koji dolazi u prodavnice u obliku gustog sirupa.

I jedan i drugi falsifikat mogu se lako otkriti pomoću polariskopa. Prirodni cvijetni med optički je lijevo aktivan, a otopljeni šećer i glukoza su optički desno aktivni.

Ako se cvjetnom medu doda izvjesna količina šećernog sirupa ili glukoze, uz dekstrozu koja već postoji u medu, a koja je takođe optički desno aktivna, polarizacija skreće udesno i falsifikovani med postaje optički desno aktivan čime se razlikuje od cvjetnog meda.

Mnogo je teže utvrditi falsifikat ako se upotrijebi invertni šećer. On se otkriva pomoću hemikalije koja se zove anilinski hlorid. Čist med ostaje nepromijenjen, a falsifikovani se tom hemikalijom oboji u crveno. Taj način nije uvijek pouzdan, pa se traže sigurniji načini. Med i invertni šećer po svom sastavu su slični, ali se po nečemu razlikuju. Na tim razlikama temelji se prepoznavanje pravog meda od falsifikata. Med, kao prirodni proizvod, sadrži u sebi mineralne sastojke, a invertni šećer, koji se dobija od običnog rafiniranog šećera, tih sastojaka nema. Tu ključnu ulogu odigrava analiza meda u laboratoriji.

U novije vrijeme nesavjesni pčelari imaju običaj da pčele obilno prihranjuju šećernim sirupom. Pčele invertuju taj sirup (saharoza se raspada na dekstrozu i levulozu) i ostavljaju u saće. Pčelar saće vrca i dobija med.

Iako je takav med proizvod pčela, ne može se reći da je pravi med, jer je u njemu sam šećer, bez prirodnih sastojaka koji medu daju punu vrijednost. Ali, ako uzorak sumnjivog meda pokazuje veći postotak saharoze nego što ima obični med, postoji sumnja da je taj med dobijen od šećera. A poznaje se i po tome što u sebi nema prirodnih sastojaka.

Nekad pčelari u jesen izvade med i pčele prihrane šećerom To nije falsifikovanje jer se tako za ljudsku hranu dobija vrijedniji proizvod, pravi med, a šećerni sirup, koji ostane u košnici, za pčele je sigurniji za zimsku hranu, jer u sebi nema neprobavljivih sastojaka kao poneke vrste prirodnog meda, naročito medljikovca.

Prepoznavanje falsifikovanog meda prema mišljenjima nekih svjetskih stručnjaka u pčelarstvu može se ustvrditi ovako: gustina falsifikovanog meda je manja od gustine pravog meda sa mineralnim sastojcima. Gustina pravog meda je oko 1, 4 a falsifikovanog oko 1,3 zato nam jednostavno mjerenje na vagi može pokazati koji je med pravi, a koji falsifikovani.

Težina tegle u koju stane kilogram meda je oko 280 g, tako da je njena težina sa medom 1.300 g do 1.400 g, a težina iste količine falsifikovanog meda, zbog manje gustine je 1.210 g. Takođe, pretjeranim grijanjem med gubi ukus i aromu, ali mijenja i boju. Pregrijan med potamni, ukus mu postaje drugačiji, a fina aroma nestaje.

ŠTA KAŽU PČELARI I PČELARSKI STRUČNJACI?

Jusuf Kljun, pčelar iz Austrije: Šećer gori, med ne gori

Ja sam davnih dana utvrdio jednu jednostavnu stvar – šećer gori, med ne gori. Uzmite malom kašikom meda, ne puno i premažite njime papir ili karton. Zapalite. Papir i karton će goriti, a kad dođe plamen do meda, zaustavit će se. No, ako je med pun šećera, gorit će.

Osim ove metode, istinski ljubitelji meda mogu po aromi ocijeniti da li je med pravi. Vjerujte svom njuhu i za svaki slučaj – proizvodite med sami. Tad nema mjesta sumnji – savjetuje pčelar iz Austrije.

Rajko Radivojac, pčelar iz PrijedoraRajko Radivojac: Veliki je novac u igri

Kako prepoznati pravi med – uistinu je teško pitanje. Zašto? Zato što falsifikovanje meda nije lokalni nego regionalni kriminal, a usudio bih se reći da je to kriminal svjetskih razmjera. Naravno, veliki je novac u igri, pa je to sasvim očekivano.

Falsifikatori su se izvještili. Napredak hemije je učinio svoje pa je teško organoleptičkom metodom (miris, ukus, boja) utvrditi je li med pravi ili ne. Jedina sigurna metoda je – provjeriti u laboratoriji.

No, kako običan kupac da posegne za takvom provjerom? Teško, zato savjetujem svima da med kupuju samo kod provjerenih osoba. Vjerujte ljudima na riječ, druge nema. Najbolja sigurnost vam je garancija pčelara kojeg poznajete jer, onako “naoko” ocijeniti kakvoću meda – nemoguće je jer se krivotvoreni med kristališe, rasteže se u nitima kao i pravi, ima aromu kao pravi ali nije pravi.

Dimitrije Nikolić, Vojvodina (Morovići kod Šida): Osim laboratorije – nema drugog pokazatelja

Uvjerenja sam da se samo u laboratorijama može utvrditi pravi sastojak meda i njegova kakvoća i to u specijaliziranim laboratorijama kakvih mi ovdje na Balkanu nemamo. Ovo što neki pokušavaju da utvrde kakvoću meda tako što ga rastvaraju u vodi i alkoholu – mislim da nije pravi pokazatelj – mišljenja je Dimitrije iz Vojvodine, inače porijeklom iz Srebrenika (BiH).

Sulejman Alijagić: Majstori falsifikatori

Pa, kada se kašikom uzme pravi med, on ne smije kapati već se mora rastezati u nitima. To je jedna od odlika pravog meda, kao i kristalizacija, prozirnost, međutim, današnji falsifikatori su se toliko izvještili, usavršili u svom “zanatu” da je sve teže vizuelno prepoznati pravi med. Laboratorija je jedino mjerilo za stopostotno utvrđivanje pravog od falsifikovanog meda.

Damir Barašin iz Banja Luke: Nema pravog meda za pet maraka

Pa, najveća sigurnost je kad kupujete od lokalnih pčelara koje poznajete. Sve ostalo je upitno, pogotovo kad vidite kod nas na banjalučkim pijacama da med košta pet maraka.

Njegovo mišljenje dijeli još jedan Banjalučanin – pčelar Branko Miljhević.

“Bavim se 12 godina pčelarstvom i vjerujte mi na riječ, najbolji med ćete naći kod pčelara kojeg poznajete. Kupujte uvijek na istom mjestu, a ne po cestama, prodavnicama ili kojekakvim sajmovima”, poručuje Branko.

Nenad Svetozarević iz sela Kamenova opština Petrovac na Mlavi: Dva načina

Pčelarim tri godine, posjedujem 100 košnica tipa DB10, a inače potičem iz pčelarske familije. Moje mišljenje je da postoje samo dva načina za utvrđivanje kakvoće meda, a to su: Kupovina kod poznatog pčelara i kupovina 100% ukristalisanog meda.

Petar Gabor iz Boke u Banatu: Pravi med kristališe

Ja pčelarim sa 100 pčelinjih zajednica i od paše uglavnom koristim uljanu repicu, nešto cvjetnog meda, a glavna paša je suncokret. Nemam previše iskustva s patvorenošću meda, zaista su se krivotvorci izvještili i onako na oko, teško je prepoznati pravi od krivog, ali, pravi med ima svojstvo da je tečan, a ne gust i da fino kristališe, pa ako nije tako, onda je sumnjivo.

Alden Muminović, pčelar iz Žepe: Probajte trik s kokakolom

“Ja pčelarim već 12 godina. Imjam dosta iskustva. Trenutno držim 30 košnica u Žepiu i prihranu dajem samo onda kad je potrebna, a to je onda kad se unose lijekovi i šećer pred zimu u hranilice. Evo, naprimjer, kad krenete perema Konjicu, na svakih deset metara je sto prepun staklenki “meda”. Ma to ne da nije med nego neka vrsta melase. Bog sami zna šta je. Kuha se u tajnim laboratorijama, dodaje šećer i neke arome.

I cijena je presudna, kod mene je kilogram meda od 18 do 25 maraka. Ako vam neko nudi kilogram meda za petaka, sigurno nije pravi.

A što se tiče metode utvrđivanja patvorenosti. Možete isprobati ovaj trik – naspite malo meda u čašu kokakole. Ako je pravi, ne bi se ništa trebalo desiti. Ako je krivi, pjeniće isto kao kao u kokakolu dodate šećer.

Ima još jedna metoda, premažite papir tanki slojem meda pa uzmite flomaster i počnite pisati po medu. Ako uspijete – krivotvoren je”, savjetuje Alden.

Pčelar Sulejman Bilić iz Maglaja: Ako ne znaš šta vrijedi, pitaj koliko košta

Po meni, najsigurnija metoda je kupovina od poznatog pčelara ili proizvodnja vlastitog meda. Ako je med sumnjive mutne boje, takođe ga ne kupujte. I obratite pažnju na cijenu. Ima se pored ceste naći tegla meda za četiri marke?! Pa to je nečuveno. Tegla meda kod mene košta 15 KM – kaže Sulejman.

Darijo Vežnaver iz Oprtalja: Eksperiment s mravima

“Mnogima je poznato kako čisti med sadrži 0% vode. Potrošači pri kupnji meda na prodajnom mjestu najprije moraju dobro pročitati naljepnicu na tegli, na kojoj proizvođači obavezno trebaju navesti sve sastojke. Na njoj treba pisati i to, ako med nije čist, prirodan, kao i postotak pravog meda ako ga ima.

Potrošači, odnosno konzumenti se prije upotrebe meda mogu koristiti i ovim načinom: iz tegle uzeti malo meda te ga trljati između palca i kažiprsta dok se ne raspadne, pojasnio je Vežnavar za agroklub.com. Pri tome će se nešto meda apsorbirati u kožu ako je isti med čist. Ako je to ono što je trljano, znak je kako taj med u sebi ima šećera ili umjetnih zaslađivača. No kvaliteta meda se može provjeriti i na ovaj način: stavi se nekoliko kapi meda na papir ili papirnati ručnik; ako je med čist, pravi, neće probiti papir. Znači, ne sadrži vode.

Zanimljiva je i ova metoda prepoznavanja pravog od lažnog meda: iz tegle uzeti malo meda i staviti ga uz mrave. A poznato je kako mravi ne diraju prirodni med. Naime, pčele instinktivno grade košnicu negdje na stablu ili među stijenama, jer one ne stavljaju svoj med tamo gdje bi se zaštitile od štetočina, kao što su mravi“.

Ko ustanovi da je kupio lažni med, ima pravo podići tužbu!

Precizno utvrđivanje porijekla meda je od izuzetne važnosti. Najbolje je ukoliko ste u mogućnosti od provjerenog pčelara kupovati med. Jedna od najboljih analiza za otkrivanje patvorina koje se primjenjuju u provjeri meda je polenska ili melisopalinološka analiza meda, jer polen ne mogu patvoriti.

Neke od metoda koje ljudi koriste kako bi uvidjeli da li je med prirodni ili patvoreni su: Kada se kašičica meda doda u vodu on pada na dno čaše i ostaje kompaktan, a patvoreni će odmah početi da se otapa.

Kad med curi sa kašike mora da curi bez prekida kao jedna nit, sve dok ima meda na kašici.

Međutim, s vremenom falsifikatori su sve vještiji u pravljenju patvorenog meda pa se jedina pouzdana metoda može smatrati detaljna analiza meda sa osvrtom na HMF (hidroksimetilfurfural) i polen u medu. Pravi pčelar se ne plaši dati uzorak na analizu ili poslati takmičenje, a za one koji vole “praviti med” opomena – nikad ne znate ko može med koji je kupljen od vas dati na analizu, to je njegovo pravo, a pravo je i da vas tuži ako prodajete nešto što bi trebalo biti ljekovito, a ne narušavati ljudsko zdravlje.

Moj med je do sada testiran u laboratorijama Švicarske, Holandije, Slovenije i BiH i uvijek su bile super karakteristike i spreman sam u svako doba dati uzorak u bilo koju svjetsku laboratoriju – kaže Suad Kurbegović.

KAKO SE MED FALSIFIKUJE

Osnovni sastojak meda je invertni šećer (65-80%) i voda (do 20%). Pored toga sadrži i male količine saharoze (2-5%), dekstrina, mravlje kiseline, etarskog ulja, mineralnih materija, enzime, vitamine, boje, ostatke voska i polenovih zrna.

Med se često falsifikuje saharozom, vještački dobijenim invertnim šećerom ili tečnom glukozom i takav med nema nikakve vrijednosti.

Invertni šećer je smjesa jednakih količina glukoze i fruktoze nastala hidrolizom saharoze (običnog šećera). Ime mu dolazi od činjenice da nastala smjesa zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u suprotnom smjeru od saharoze. Saharoza zakreće ravninu polarizirane svjetlosti udesno. Invertni šećer zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo (obrnuto od kazaljke na satu) zbog jakog utjecaja prirode fruktoze.

Pravljenje umjetnog meda (invertni šećerni sirup): Otope se dva dijela šećera (1 kg) u jednom dijelu vode (0.5 kg) uz miješanje i lagano zagrijavanje. Doda se 1 g limunske kiseline ili sok od jednog limuna. Smjesa se zagrije do laganog vrenja i tako održava između 15 minuta i jednog sata. Krajnji rezultat je ljepljivi zlatni sirup koji se ostavi na sobnoj temperaturi da se ohladi i kao takav, sipa se u tegle i prodaje pod nazivom “Med”.


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh