Bebe i djeca

Majka jedinice: 6 razloga zbog kojih ne želim drugo dijete

Za jedince vrijede mnogi stavovi koji izazivaju strah i osjećaj krivnje kod roditelja. Jedna mama riješila je da stane na put svim predrasudama i objasni zašto ne želi imati više djece.

Majka i kćerka - Ženski kutak.rs

Imam samo jedno dijete, ali očito, mnogi misle da to nije dovoljno. Stalno se suočavam s komentarima i pitanjima potpunih stranaca na moj status mame jedinice – “Morat jednog dana da joj rodiš batu ili seku” ili “Da li ćeš zasita imati samo jedno dijete?”

Jedno jedino.

Izgleda da jedno dijete nije blagoslov samo po sebi. Kao da samo “jedno” dijete nije dovoljno, piše “Ženski kutak“.

Naravno tu su i stalne predrasude, kao recimo: “Jedinci su suviše sebični i razmaženi” ili “Jedinci su usamljeni”. Očigledno je uvriježeno mišljenje da biti jedinac znači imati život ispunjen negativnim iskustvima.

Da budem iskrena, sve te stvari me dovode do ludila. Duže vrijeme osjećala sam se užasno znajući da će moja djevojčica najvjerojatnije ostati jedinica. Nakon Hiperemesis gravidarum (stanja tijekom trudnoće kada dolazi do intenzivnijih mučnina, povraćanja, mršavljenja i poremećaja u razini elektrolita u tijelu) i dva spontana pobačaja, počela sam misliti da je moja malena curica ipak najbolja stvar koja mi se dogodila.

A onda kada smo se moj bivši muž i ja razveli, shvatila sam da ostajem sama s njom. U kasnim tridesetim sam, pa bih morala upoznati nekog potpuno nevjerojatnog tko bi o meni vodio računa kada bih opet imala hipermesis, uvjeriti sebe da vrijedi opet prolaziti kroz sve to, kao i da se vjenčamo relativno brzo. Pošto su statistički šanse za to jako male, iako mogućnost i dalje postoji, konačno sam se pomirila s činjenicom da ćemo na kraju ipak ostati nas dvije djevojke do kraja života.

To naravno nije nešto s čime sam se tako lako pomirila. Odrasla sam u brojnoj obitelji, četiri sestre od kojih sam ja njamlađa. Osim toga, strašno sam druželjubiva i volim da sklapam nova poznanstva. Kada je oko mene galama, osjećam se sigurno i dobro, a upravo su galama, kaos i toplina riječi kojima bih i ja opisala svoje djetinjstvo. Tako da se, u prvi mah, ideja da ću imati smao jedno dijete činila skroz bizarno. Kako će joj biti odrastanje bez nekog s kim će moći da se zadirkuje? Da li će njezin život biti kompletan bez brata ili sestre? Međutim, nakon sati i sati provedenih u razmišljanju, nekako sam prihvatila, ali i zavoljela činjenicu da ću biti mama jednog djeteta.

Evo šest razloga zbog čega ne žalim zato što sam mama jedinice:

Novac. Novac. Novaaaaac.

Prije nego što sam se razvela, novac je bio problem, sada kada sam sama novac je još veći problem. Kada sam bila mala, moja obitelj se jedno vrijeme suočavala s istim problemom, a vrlo dobro pamtim sav stres kroz koji smo svi prolazili. Smiruje me kada znam da to što imam jedno dijete znači hraniti samo još jedna usta. Ako moja kćer sutradan bude željela ići u kino, muzej ili gdje god, znam da ću moći da joj priuštim, ai ako nekad ne budem mogla, moći će njezin tata.

Ovo svakako ne znači da bi ljudi trebali čekaju trenutak kada će “plivati” u parama da bi se ostvarili po drugi put u roditeljskoj ulozi. Ako budete čekali, nikada vam neće biti dosta koliko god imali.

Vrijeme

Nekada sam većinu vremena provodila kod kuće, ali sada kada sam zaposlena, izvan kuće sam više od 40 sati tjedno, a vrijeme je ograničeno. Osjećam krivnju jer ne viđam svoju djevojčicu, bilo da je ona sa svojim tatom, bilo da sam ja na poslu. Sa još jednim djetetom bilo bi samo još gore. Ako imam samo nekoliko sati viška i slobodnog vremena, provest ću ga s njom.

Bliskost

Kao dijete uvijek sam jurila za svojim sestrama koje su devet, sedam i skoro šest godina starije od mene. Mrzila sam se osjećati “izostavljeno”, a naravno, zbog razlike u godinama bila sam. Sa svojom kćerkom ne moram brinuti da će se to dogoditi, jer smo samo nas dvije. Nisam zauzeta oko drugog djeteta, moja kćer ima svu moju pozornost – pažnju koju ja nisam dobivala u dovoljnoj mjeri, sve dok moje sestre nisu otišle na studij. Volim to što ću imati priliku upoznati svoju kćer, da znam sva njena intersovanja. Znam da sam sada samo njena mama i ne vjerujem da roditelji i djeca mogu i trebaju biti najbolji prijatelji, ali jednog dana kada ona bude malo starija, sviđa mi se ideja o nama kao najboljim drugaricama zauvijek.

Braća i sestre nisu uvijek bliski

Svi smatraju da su oni koji imaju brata ili sestru sretnici koji će uvijek imati podršku, ljubav, rame za plakanje i mnogo toga još. Priznajem, imati brata ili sestru, mnogo toga lijepog donosi u naš život, ali to ne jamči da će uvijek biti ljubavi i sloge među njima. Oni se mogu sukobiti, pa čak iu potpunosti prekinuti svaki kontakt. Ja sam živi primjer za to, jer se od kolovoza prošle godine nisam čula s jednom od svojih sestara. S jednom sam u kontaktu preko poruka i društvenih mreža, što je lijepo. Sa trećom se čujem prilično često, ali se ponekad i posvađamo, pa neko vrijeme ne razgovaramo. Tako je bilo tijekom cijelog našeg života i to se nikad neće promijeniti. Najviše na svijetu se volimo, ali se i sukobljavamo.

Ne možete dobiti još jedno dijete i biti sigurni da će vaš prvo dijete dobiti najboljeg prijatelja do kraja života. Naravno da se svi nadamo da će tako biti, ali na žalost, u stvarnosti nije uvijek tako.

Moja karijera

Da, izgovorila sam to. Karijera pisca mi je jako bitna. Volim i svoj uobičajeni dnevni posao. Sa jednim djetetom, mogu posvetiti više vremena poslu. Ono što radim mi donosi puno radosti. Volim to što sam mama, ali volim biti i Laura iu tome nema ničeg lošeg. Moje dijete, također, za uzor ima jaku, sretnu i motiviranu mamu koja vjeruje u sebe i uspijeva ostvariti svoje snove.

Moje zdravlje

Prošla sam kroz tri trudnoće, dvije su bile praćene Hiperemesis gravidarum, a imam samo jedno dijete. Matematički promatrano, nisam bila najzdravija trudnica, iako je ostati u drugom stanju bilo lako. Sada sam zdrava i osjećam se sjajno. Nisam sigurna da bih opet mogla prolazim kroz isto, a da ne spominjem tugu i bol zbog gubitka dvije bebe. Tko može me krivi?

Jedinica nije najusmljeniji broj

U potpunosti podržavam svakog tko želi imati puno djece, da ih uopće nema ili da ima samo jedno. Vidim radost u svim tim scenarijima i vjerujem da nije moj posao da osuđujem bilo koga. Jedino bih voljela da nepoznati ljudi moju kćer ne gledaju sa sažaljenjem. Ona ima ljubav oba roditelja, što uopće nije neka tužna priča, niti je za žaljenje.

I nakon svih teških trudnoća, zahvalna sam na svojoj djevojčici i odnosu koji imam s njom. Blagoslov je biti mama, iako je ujedno i najteža uloga do sada, to mi je donijelo više radosti nego što sam ikad mogla zamisliti da ću osjetiti.


loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh