Imati vlastitu sobu često doživljavamo kao neki ideal, a i socijalne službe tako misle. Ipak, je li to baš nužno za djetetov razvoj? I trebamo li osjećati grižnju savjesti ako to svom djetetu ne možemo priuštiti?
“Neovisnost” unutar porodice
Neki roditelji zaziru od ideje da im djeca dijele sobu, iako su u djetinjstvu oni vjerovatno tako živjeli. U većem dijelu svijeta, pa i kroz historiju, djeca su dijelila sobe s braćom i sestrama.
Prije 19. stoljeća, cijele porodice, uključujući sluge i rodbinu, često su spavale u istom prostoru. Ali, krajem 19. stoljeća, popularne knjige o roditeljstvu počele su preporučivati razdvajanje djece. Smatrano je da će time svako dijete unutar porodice steći “neovisnost” koja će graditi karakter i pripremiti ih za život.
Dijeljenje sobe potiče bliskost
A je li to stvarno tako? Ili možda oni koji od starta nisu imali “privilegiju” grade jači karakter? Mnogi stručnjaci tvrde da dijeljenje sobe potiče bliskost, učenje kompromisa i razvijanje društvenih vještina. Kad se ne zatvaraš u svoju sobu, “prisiljen” si družiti se. Iako to djeci nekad stvara frustracije, to su zdrave frustracije, ne svjetski problemi.
Naravno da imati svoju sobu ima i svojih prednosti. Djeca se mogu lakše odmoriti, imati svoj mir, birati kako će urediti svoj prostor. Bolje spavaju i manje se svađaju s braćom i sestrama.
Također, odvojene sobe imaju smisla za djecu s velikim razlikama u godinama jer dvogodisnje dijete i tinejdžer stvarno imaju drugačije ritmove. Plus malo samoće može pomoći psihološkom razvoju jer dijete može koristiti sobu za čitanje, pisanje dnevnika (što se povezuje s boljim mentalnim zdravljem) ili jednostavno za razmišljanje.
Ali sve to nije presudno za njihovu sreću i zdrav razvoj. To je samo tako u glavama nekih roditelja koji misle da više vrata znače i veću samostalnost.
Usamljeni tinejdžeri
Tinejdžeri su usamljeniji nego ikad, a mi ih još i zatvaramo u njihove sobe.
Pretjerano insistiranje na privatnosti može dovesti i do suprotnog efekta – osjećaja usamljenosti i izolacije. Djeca su sve više na ekranima pa zajednički prostor može čak potaknuti više razgovora i samim time međusobne povezanosti.
Ukratko, nema baš ničeg značajno lošeg da dvoje ili više djece dijele istu sobu.
Možda ste im, sasvim suprotno, dali priliku da razviju bliskiji odnos s bratom ili sestrom, nauče dijeliti i steknu vještine koje će im koristiti cijeli život, prenosi Avaz.
