Tridesetosmogodišnji profesionalni vozač sarajevskog “Centrotransa” nekoliko godina proveo je i u Americi, ali je u svom zavičaju stvorio “preduzeće” u kojem je i radnik i direktor.
– Sad kad bi mi dali sve papire, ne samo za mene nego i za ženu i oboje moje djece, da se iselim bilo gdje van BiH, ja bih rekao – ne, hvala. Ostao bih na ovome, jer ovdje smo dosta uložili i može dobro da se živi – kaže Jusupović za “Avaz“.
Poljoprivredom se i ranije bavio njegov otac, ali poslovi, koje većina zaobilazi u širokom luku, intenzivnije se rade od Munibovog povratka prije 19 godina. Jusupović trenutno posjeduje 37 grla goveda i oko 80 ovaca, obrađuje 300 dunuma vlastite i još 1.000 dunuma zemlje u zakupu, a u izgradnju štala i nabavku mehanizacije do sada je uložio oko 350.000 maraka.
– Uspjeli smo, hvala Bogu, da uvezemo jednu od najnovijih rasa krava u BiH, to je rasa salers, za nekoliko mjeseci ćemo uvesti i rasu limuzin. Nabavili smo neke teladi hereforda. To su isključivo mesne, tovne rase. Kod nas ovdje teško ide mlijeko, pa smo se opredijelili samo za uzgoj mesa, po sistemu krava – tele – kaže Munib Jusupović.
Zbog školovanja djece porodica je trenutno veći dio vremena razdvojena, jer supruga je s njima u Sarajevu, a Munib s ocem u Podžeplju, gdje brine o stoci. Poljoprivreda traži puno rada, buđenje u pet ujutro kako bi se obišle ovce koje se trenutno janje, ali se uloženi trud višestruko isplati.
Bazirani na proizvodnju kurbana i tov teladi, u državi čiji su pašnjaci uglavnom pusti, Jusupovići ne brinu za tržište.
– Koliko god da imamo, sve je unaprijed prodato. Što se tiče plate, ona nije fiksna i mjesečna, jer imamo dva puta godišnje naplate. Vežemo se za kurbane, to nam je kao broj jedan, a druga naplata je kad nam stigne telad na prodaju. Hvala Bogu, dobra je naplata, dobro se radi, ali i ekstra dobro se i živi. Ja kad svoju platu podijelim, da ne računam porodicu, kad oduzmem troškove života, zdravstveno i penziono osiguranje, sve plaćeno do kraja i ostane mi više od 3.000 KM za života. Vi nađite gdje to ima – priča vrijedni farmer.
Komentarišući aktuelno stanje i nezainteresovanosti za život na selu i proizvodnju hrane, Jusupović kaže da uvažava bolesne i starije, kojima treba pomoći, ali ističe da bi radno sposobnima uskratio privilegije koje imaju u gradu i vratio ih na selo.
