ODGOVORNOST! - #ostanikuci - #ostanidoma
Posao

“Nisam imao posao, odlučio sam otići u Njemačku, to je definitivno bila najbolja odluka u životu!”

Busovača je općina u kojoj gradsku jezgru naseljava svega desetak hiljada ljudi. Petar sada radi u bolnici u Njemačkoj koja broji isti taj broj uposlenika. Na svom putu u nepoznato Petar je – odrastao. Kako sam tvrdi, doživio je transformaciju u svakom smislu te riječi. Fizički, duhovno, emocionalno, ali i finansijski.

Odlazak na putovanje - Ilustracija / Depo.ba

“Odlučio sam otići u Njemačku. Bila je to za mene prijelomna tačka u životu. Svoje dane po završetku škole provodio sam pred ekranom. Nisam imao posao, a vikendom bih trošio džeparac. Osjećao sam se beskorisno, što nikako nisam želio”, govori Petar za “Dnevnik“…

Petar je mlad, društven i ambiciozan, a sve je to, kako navodi – nestajalo iz dana u dan. “Gubio sam svoju ličnost. Manjak finansijskih mogućnosti me ograničavao u aktivnostima koje su me zanimale. Postajao sam introvertan”, nastavlja Petar.

Bez najave, uvoda i drame Petar je spakovao dva kovčega, pozdravio najmilije i – otišao. Kao i mnogi prije njega. Kao što će mnogi i nakon njega…

“Imao sam sreću biti kod porodice dva mjeseca dok sam čekao na posao. Proveo sam ih uglavnom jedući slatkiše”, kroz smijeh se prisjeća Petar.

“Kad su me pozvali iz bolnice da dođem na razgovor, shvatio sam da se sve ovo stvarno događa! U isto vrijeme prolazio sam krizu identiteta, ali i bio beskonačno sretan. Napokon sam tu. Počinjem živjeti!”.

Dan kada je u bolnicu stigao na razgovor za posao Petar opisuje kao jedan od najstresnijih u svom životu. Sam. U nepoznatom. Van porodičnog gnijezda. Društveno-političkim prilikama prisiljen svoj život izgraditi u tuđini. Sjedio je na klupi i čekao. Pokušavao kontrolisati misli, emocije i tijelo.

“Tu mješavinu emocija ne mogu ni objasniti. Međutim, kada sam ušao u kancelariju, shvatio sam da je moj strah bio neopravdan. Dočekan sam izuzetno srdačno. Tvrdim vam – Nijemci nisu hladni ljudi”, smiješi se Petar koji sada u bolnici u Münchenu radi već pola godine.

O pričama “iz radnoga odijela u pidžamu” Petar ima posebno mišljenje.

“Nije istina da se radi danonoćno. Nije istina da slobodno vrijeme ne postoji i da si ne možeš priuštiti obrok u restoranu. Istina je samo da postoje ljudi koji su ‘gladni’ novaca pa traže dodatne poslove”, nastavlja.

O svom poslu, uslovima, radnoj etici i međuljudskim odnosima – Petar ima samo riječi hvale!

“Bio sam klinac kad sam napustio roditeljski dom. Nisam znao šta me u Njemačkoj čeka. Nisam znao s kojim poteškoćama ću se suočiti. Međutim, svladao sam ih sve. Sam! Odlazak u Njemačku nije bio samo spas moje egzistencije – bio je stvaranje iste. Tek shvaćam – izgradio sam se kao osoba. Imam odgovornosti. Za svaki svoj postupak – sam snosim posljedice. To je ono što me najviše i raduje”, zaključuje za “Dnevnik“.

Petrova porodica na njega je ponosna. U svijet je ponio životne vrijednosti naučene u malenoj kući na rubu Busovače – i uspio.

Iako u Münchenu ima mnogo komšija s kojima dijeli materinji jezik, Petar je istomišljenike pronašao na radnom mjestu, u umjetničkim galerijama i na koncertima. Dopustio si je da izađe iz svoje zone komfora, tvrdi.

“Vrijeme provodim u teretani, nastojim se hraniti zdravo. Toliko sam sretan da se osjećam nepobjedivim! Uvečer izlazim. Pjevam, plešem i zabavljam se. Upoznajem nove ljude i gradim svoj život točno onako kako sam htio – sam i slobodan!”

Za Petra je odlazak značio metamorfozu.

“Postao sam najbolja moguća verzija sebe i planiram nastaviti u tom pravcu. Za mene, jednosmjerna karta za Njemačku – definitivno je bila najbolja odluka u životu!”


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh