BIZnews

Crna bh. statistika – Kako svakoga dana postajemo sve siromašniji

Konačno je i vlast u BiH priznala da su plate i penzije izgubile utrku sa cijenama i da svakog dana i zvanično postajemo sve siromašniji.

No image - Haber.ba


Siromaštvo "korak po korak" (Foto: Žurnal)

Piše: Dražen Simić

Ono što je građanima odavno jasno, da su njihova primanja izgubila utrku sa troškovima života, te da postaju sve siromašniji, konačno priznaje i vlast.

Tako iako je prosječna plata u BiH u julu iznosila 830 maraka i što je u odnosu na juli prošle godine nominalno veća, “uzimajući u obzir rast cijena, prosječna neto plata u realnom smislu je smanjena za 0,5 posto”, navodi se u informaciji o makro ekonomskim kretanjima koje je za Vijeće ministara BiH pripremila Direkcija za ekonomsko planiranje BiH.

“Uzimajući u obzir rast cijena”, prvenstveno grijanja, vode, struje i ostalih komunalnih usluga, ali hrane i ostalih potrepština, realna primanja građana u poslednje tri godine smanjila su se i više  nego što to prikazuje zvanična statistika.

Pad životnog standarda ubrzao se od 2010. godine, kada su nominalne plate u BiH porasle za jedan posto, ali je istovremeno godišnja inflacija bila 3,1 posto, što u konačnom zbiru znači da su se realna primanja smanjila za 2,1 posto.
Isti trend je nastavljen i u narednim godinama, pa je u  2011. godini zvaničan rast cijena bio za  1,4 posto veći od rasta plata da bi u 2012. godini cijene ponovo rasle brže, za 0,5 posto.

Plate i penzije izgubile utrku sa cijenama

Tako su i prema zvaničnoj statistici trenutne plate u odnosu na plate iz 2010. godine realno manje za desetak posto.

Ako se ovi procenti na prvi pogled čine simboličnim, u praksi to znači da je inflacija u 2010. godine “pojela” oko 17 maraka od prosječne plate što je 200 maraka na godišnjem nivou, a slična situacija se ponavlja svake naredne godine, gdje rast troškova života nastavlja i dalje da nagriza primanja.

Jednostavno rečeno, svakim danom građani za svoje plate mogu kupiti sve manje stvari, iako im nominalno plate rastu, barem simbolično.

Problem sa zvaničnom statistikom i njihovim mjerenjem rasta inflacije je što se priča o prosjeku u principu svodi na “cijene dijamanata su porasle za dva posto, hljeb je poskupio 100 posto, pa su cijene u prosjeku porasle 51 posto”.  

Dodatan problem sa “statističkom” prosječnom  platom je što je njen iznos matematički tačan, ali u stvarnom životu slika je malo drugačija. Čak i nominalni rast prosječnih plata ne znači nužno da se mjesečna primanja zaposlenih povećavaju.

Kako se smanjuje ukupan broj zaposlenih, što najviše pogađa zaposlene u građevinarstvu i trgovini, gdje su i inače najniža primanja, u konačnom zbiru na papiru rastu prosječne plate, mada se u stvarnosti suštinski ništa nije promijenilo.

Troškovi života rastu brže nego što pokazuje statistika

U stvarnosti, tokom poslednje tri godine troškovi grijanja, vode, struje, hrane, porasli su znatno više od “statističkih” dva do tri posto, što znači i da  su građani osiromašili znatno više nego što to priznaje zvanična statistika. Uostalom, da sebi od svojih primanja mogu priuštiti svakim danom sve manje, građani odlično znaju i vide, pa im ne treba ni statistika niti vladini ekonomski analitičari da im to kažu.   

 Ako su zaposleni imali  tu sreću da im plate barem nominalno porastu, iako  je taj rast bio sporiji od  rasta troškova života, penzioneri nemaju čak ni tu utjehu.

Tokom  zadnjih pet godina visina penzija je praktično nepromijenjena dok su troškovi nastavili da rastu, čime penzioneri ostaju i najveća žrtva hronične ekonomske krize u kojoj se nalazi BiH.

Tako je od ionako mizernih penzija u proteklih nekoliko godina što zvanična, što nezvanična inflacija konstantno je umanjivala realnu kupovnu moć penzionera, koji ionako praktično nemaju šanse da normalno žive od svojih primanja.

Da stvar bude gora, građane očekuje dalje osiromašenje jer cijene komunalija, poput vode i grijanja ili su proteklih mjeseci povećane ili se njihovo povećane najavljuje.
Pri tome ova poskupljenja se ne kreću na nivou zvanične stope inflacije, od dva, tri posto, već su nove cijene veće za 20 do 30 posto, čime se praktično anulira i onaj nominalan rast plata koji se protekle tri godine ionako kretao na godišnjem nivou od simboličnih jedan do dva posto.

Siromašni postaju još siromašniji

U međuvremenu, ozbiljno povećanje plata i penzija, kako bi se barem uhvatio korak sa rastućim troškovima života niko i ne spominje. U najboljem slučaju, penzionerima se u FBiH obećava da bi njihove penzije, možda, eventualno, mogle porasti za koji procenat iduće godine, “ako bude para”, što ne uliva previše optimizma.

 U RS entitetska Vlada je povećala minimalne penzije za simboličan iznos, ali i to povećanje nije ni izbliza dovoljno da nadoknadi realan pad penzija iz prethodnih godina niti da omogući penzionerima da žive normalno od svojih penzija.

Od penzionera su u goroj poziciji jedino nezaposleni, njih više od 550 hiljada, jer svakodnevni životni troškovi, od hrane, odjeće, pa do režija,  isti su za sve, pa na kasi u prodavnici ne prave razliku da li vam je plata dvije  hiljada maraka ili ste nezaposleni bez ikakvih primanja. 

Svi zajedno, od zaposlenih, penzionera pa do nezaposlenih, svakim danom tonemo sve dublje u siromaštvo, a činjenica da to priznaju i vladini ekonomski analitičari ne pomaže puno građanima. Loša vijest za sve građane je da  vlasti u BiH ne pokazuju ni volje, ni želje, da se bave ovim egzistencijalnim pitanjima, već se  ponašaju kao nezainteresovani bilježnik svakodnevnog pada životnog standarda svojih podanika.

(žurnal.info)


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh